Vazda je rođen 30. augusta 1967. godine u Višegradu. Prošao je omladinske selekcije višegradske Drine, a potom kao omladinac stigao u Sarajevo. Nakon nekoliko sezona na Koševu odlazi u Trebinje gdje je odigrao sezonu u Leotaru, a 1990. godine stigao je na Grbavicu.

Početkom rata odlazi u turski Sariyer, zatim njemački Turkiyemspor, da bi se u BiH vratio 1996. godine potpisavši za visočku Bosnu. U Dolinu ćupova se vratio 1997. godine i odigrao tri sezone iz snova u kojima je bio najbolji strijelac Želje.

U sezoni 1997/1998 postigao je 21 pogodak, sezonu poslije 18, a najbolji strijelac Plavih u sezoni 1999/2000 bio je s deset golova. Ukupno je za Željezničar odigrao 82 utakmice i postigao 55 golova.

- Živim u Sarajevu, godinama se uspješno bavim ugostiteljstvom. Po završetku karijere nisam ostao u fudbalu iako mi je Željo ponudio trenersko mjesto u klubu zbog čega mi često bude žao jer smatram da bi i na taj način dao veliki doprinos klubu i našem fudbalu kao što sam ga dao kao igrač - kazao je Vazda u uvodnom dijelu razgovora, a potom smo se prisjetili dolaska na Grbavicu 1990. godine.

- Nakon nekih nesuglasica sa Sarajevom otišao sam u Leotar iz Trebinja gdje je nakon sjajnih igara i desetak golova za polusezonu stigao poziv iz Željezničara koji sam sa zadovoljstvom prihvatio. Iako sam ponikao u gradskom rivalu, navijači Želje su uvijek bili korektni prema meni. Nažalost, moj prvi "mandat" u Želji je kratko trajao jer je to bilo pred sami rat.

Plavi s Grbavice su krajem osamdesetih i početkom devedesetih imali nekoliko sjajnih talenata koji su poslije napravili jako uspješne karijere. Vazda je igrao s nekima od njih, a kako ističe najbolji dojam ostavio je Mario Stanić koji je nakon Želje nosio dresove evropskih velikana.

- Željo je oduvijek imao velike talente, u to vrijeme Mario Stanić se najviše isticao i na kraju je napravio najbolju karijeru - prisjetio se Vazda.

Na Grbavicu se vratio 1997. godine, a navijači su često s ovacijama ispraćali brojne golove.

- Taj odnos koji sam ja imao s navijačima Želje je nešto što svaki fudbaler samo može poželjeti. I dan danas zadrhtim kad se prisjetim atmosfere i skandiranja mog imena na punoj Grbavici. Njihovo poštovanje mene kao igrača sam vraćao dobrim igrama i maksimalnim zalaganjem. Najljepše tri godine moje fudbalske karijere sam proveo u Željezničaru, gdje sam sve tri godine bio najbolji strijelac lige. Te godine su bile vrhunac mog fudbalskog znanja i zrelosti - kazao je Vazda.

Vazda je bio jedan od sudionika legendarnog finala playoffa za prvaka BiH u kojem je Željo savladao Sarajevo golom Zubanovića u 90. minuti.

- Naravno da se sjećam, kao da je jučer bilo. Čitava ekipa je disala kao jedan, predvođena velikim trenerom Enverom Hadžiabdićem. To je utakmica o kojoj se i dan danas priča. Ponosan sam što sam bio član te šampionske generacije Željezničara - prisjeća se Vazda.

Pitali smo bivšeg Željinog napadača s kojim saigračem je najviše volio igrati, a protiv kojeg defanzivca je najteže bilo igrati.

- Igrač s kojim sam najbolje funkcionisao na terenu je Hadis Zubanović, odlično smo se sporazumijevali, a kao rezultat toga je veliki broj golova i asistencija i jednog i drugog. Igrao sam protiv dosta dobrih defanzivaca, a jedan od njih je Dženan Hošić iz Sarajeva. Moja najdraža utakmica je pomenuta pobjeda u finalu playoffa, a što se tiče golova svaki je bio podjednako drag i svaki sam emotivno doživljavao tako da ne bih mogao izdvojiti niti jedan.

Vazda je karijeru završio u 33. godini, iako se činilo da može još toga ponuditi bh. fudbalu.

- Karijeru sam završio u 33. godini, bio sam zadovoljan postignutim i želio sam ostati navijačima u najljepšem sjećanju.

Za kraj smo pitali Vazdu prati li danas Željezničar i kako je gledati utakmice u kojem njegov sin, Anes Vazda, igra za Mladost DK protiv njegovog bivšeg kluba.

- Otkako sam prestao igrati redovno pratim Želju. Posljednjih nekoliko godina sam na poseban način u fudbalu, kroz karijeru mog sina Anesa. Svoje znanje prenosim na njega i pomažem mu da postane što bolji igrač i da krene mojim putem. Jer bio bih presretan da zaigra za Želju i ostavi još veći trag nego što sam ja. Možda ima neke simbolike u tome što je on rođen na dan kada sam ja potpisao za Željezničar 1997. godine - kazao je Nermin Vazda za zvaničnu stranicu FK Željezničar.