Ima ih oko 30-ak, neke se i dalje šire, a dok se temeljito ne istraže, kako tvrde hrvatski geolozi, ostaju misterija.
Prema riječima Hamida Begića, dpl. inženjera geologije, zaposlenog u Zavodu za geologiju Federacije BiH, radi se o prirodnom fenomenu koji se javlja u tlu u kojem geološki ili litološki dominiraju rastresiti materijali, poput nevezanih čestica pijeska ili šljunka.
- Usljed potresa, pojavljivanjem kako markatnih, tako i lokalnih rasjeda, geomehanički čestice u tlu poremete se i njihove veze se smanjuju. Tada se kohezija, veza između sila unutar čestica tla, svodi na minimum ili praktično na nulu. To dovodi do nastanka tzv. rupa u tlu – objašnjava Begić.
Dodaje kako ovakve rupe mogu nastati i u područjima gdje nema potresa.
- Što se tiče Petrinje i okoline, tamo su rupe sigurno posljedica potresa. S druge strane, postoji i tzv. inženjersko-biološki proces litifakcija, a to znači da u pjeskovitim i rastresitim materijalima, usljed potresa, dolazi do remećenja nivoa podzemnih voda, on se podigne u odnosu na statički nivo koji je bio prije potresa. Time se tlo pretvara u tečno/kašasto stanje, a objekti na takvom tlu ili se uruše ili potonu. Koliko mi je poznato taj proces još nije prisutan u Petrinji na području gdje su rupe nastale, što ne znači da u nekim pojasevima toga neće biti – kaže Begić.
Iste kao u okolini Petrinje, rupe u tlu na području BiH, postojale su, dodaje Begić, u području Sanskog Mosta uz prostornu poljanu Sanice.
- Tamo rupe nisu izazvane potresom, ali jesu drugim inženjersko-geološkim procesima. Velike količine padavina uzrokovale su ispiranje čestica. U tlu postoje velike kaverne, prazni šuplji prostori, čiji se zidovi, usljed primjera radi potresa koji se dogodio u Petrinji, isperu podzemnim vodama. To uzrokuje povlačenje površinskog tla, a rezultat su - rupe u zemlji. Upravo to dogodilo se u Sanici, gdje se nivo podzemnih voda podigao iznad površine terena. To je bilo prije četiri-pet godina kada su stvorene dvije ili tri rupe, odnosno vrtače – navodi Begić.
Najrizičnija mjesta za pojavu rupa su ona koja su podložna podrhtavanju tla, a pogotovo, kako kaže Begić, tamo gdje je izražena tektonika sa jedne, a sa druge strane tamo gdje je tlo na kojem su temeljeni objekti, sastavljeno od praškastih materijala.
- Prema mojim saznanjima, tlo u okolini Petrinje gdje su rupe nastale, je praškasto, pješčano, nevezano i kao takvo nema čvrstoću. Postoji više lokalnih rasjeda, a duž njih mogu se pojavljivati takve pukotine na površini terena. Da se u ovom trenutku koristi geofizička metoda, možda bi se uz pomoć nje moglo doći do značajnijih saznanja o kakvoj morfologiji je riječ – dodaje Begić.
U vrijeme dok tlo ne miruje, preporuka je da se rupama ne prilazi, ali Begić kaže kako ih je moguće sanirati.
- Rupe u tlu moguće je injektirati, puniti čvrstim materijalima od čvrstih stijena i na taj način sanirati. No, to se sada ne preporučuje jer je seizmička karta i dalje aktivna, a kako je zimski period, nivo podzemnih voda i dalje se povećava. Osim toga, nepoznat je i medij u kojima se rupe pojavljuju. Zbog toga smatram da bi se geofizika trebala primijeniti što je prije moguće kako bi se utvrdilo gdje su sve tektonski elementi prisutni – naveo je Begić.