Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobodio je Damira Vukovića (55) za ubistvo svoje majke Ane Vuković (74) koje se dogodilo prije deset godina u Splitu, piše Jutarnji.hr.

Kako prenose lokalni mediji, Vrhovni sud je potvrdio oslobađajuću presudu koju je u oktobru 2018. godine izreklo vijeće splitskog Županijskog suda, a time je presuda postala pravomoćna.

Sud je u dva navrata Vukoviću izricao petnaestogodišnju zatvorsku kaznu za ubistvo majke, ali su te presude ukinute i vraćene na ponovno suđenje. Održalo se čak i treće suđenje čija oslobađajuća presuda nije mogla biti konzumirana već je ukinuta radi proceduralnih razloga.

Ubistvo Ane Vuković se dogodilo krajem januara 2010. kada je pronađena mrtva u kadi u stanu svoje sestre u Vinkovačkoj ulici u Splitu. Tamo je često odlazila kako bi prozračila nekretninu svoje sestre koja nije stanovala u Splitu. Forenzičari su tada utvrdili kako je žena ubijena sa dva hica u grudi, a pretragom tijela još su utvrđena i dva udarca u glavu.

Policija, a kasnije i tužilaštvo, motiv za ubistvo Ane Vuković pronašli su u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg je ona potpisala sa sinom Damirom kojem je nakon njene smrti trebao pripasti stan.

"To go... koje mi je ubilo mater je još na slobodi"

– Šta da vam kažem, radujem se da je napokon s mog imena i moje porodice, makar i djelomično, skinuta ljaga i sramota koja nas je pratila deset godina. Imao bih ja puno toga za reći, to bi bilo za rubriku vjerovali ili ne, ali za sad mogu samo kazati da je za čovjeka najteža optužba da je ubija svoju mater ili dijete. To je strašan osjećaj. Nažalost, ja znam i od početka sam znao da je pravi ubica, to go… koje je ubilo moju mater, još uvijek na slobodi. Cijeli je ovaj proces policija složila da se umiri javnost i nisu vodili računa o nikome i ničemu, pa tako, recimo, niti o otiscima koji su nađeni u stanu, a za koje se ne zna čiji su – kazao je za Slobodnu Dalmaciju kratko Damir Vuković, splitski pomorac koji je u petak, nakon deset godina pravne bitke, četiri suđenja i dvije presude od po 15 godina zatvora, na Vrhovnom sudu pravomoćno oslobođen krivice za ubistvo svoje tada 74-godišnje majke Ane Vuković.

Ključni dokazi na kojima je ŽDO zasnivalo optužnicu bile su barutne čestice nađene na Vukovićevoj jakni, njegov otisak dlana pronađen na zidu kupaonice u kojoj se ubistvo dogodilo te njegov, navodno neodrživi alibi po kojem je u vrijeme ubistva bio na drugom dijelu grada, na Brdima ispijajući piće ispred jedne trgovine.

Što se tiče barutnih čestica, optužba je tvrdila da su one dospjele tamo nakon ispaljenja hitaca u pokojnu ženu. Vuković je, pak, tvrdio da su na jaknu dospjele kad je bio na pogrebu na Lovrincu gdje je počasni vod HV-a ispaljivao počasni plotun.

Vještak Centra “Ivan Vučetić” Mirko Zebić prvo je kazao da je moguće da se barutne čestice mogu pronaći i na udaljenosti od 15-ak metara i većoj od mjesta ispaljenja hitaca da bi potom promijenio mišljenje i priklonio se zaključku svog šefa Gordana Mršića koji je je kazao da se čestice ne mogu naći na udaljenosti većoj od dva metra.

Sud je potom saslušao vještaka Vojina Maštruka koji je kazao da se one mogu naći i na većim udaljenostima ističući, pak, kako nikad nije proveden eksperiment s automatskim puškama u uslovima kao na sahrani.

Sud je pokušao i utvrditi potiču li barutne čestice s jakne sina i džempera majke iz istog izvora, no takvo što nije bilo moguće jer, stoji u odluci Vrhovnog suda, “do sad nije razvijena forenzički i naučno priznata metoda za komparaciju barutnih čestica”.

Zbog ovakvog mišljenja vještaka nije se moglo utvrditi kako su barutne čestice došle na Vukovićevu jaknu pa je primjenjeno načelo “in dubio pro reo” (pravilo po kojemu dilemu glede nekih relevantnih činjenica treba riješiti na način koji je za okrivljenika povoljniji).

Sporni otisak dlana

Drugi jaki materijalni dokaz bio je otisak dlana na zidu kupaonice. U postupku nije bilo sporno da je Vuković i prije ubistva dolazio u taj stan, ali vještak nije mogao utvrditi starost tog otiska odnosno kad je on tačno nastao.

Vuković je tvrdio da je otisak ostao pri jednom od prijašnjih dolazaka u stan kada je bio u WC-u i vršio malu nuždu te se, zbog toga jer je pomorac, pridržavao kako bi održao ravnotežu. Optužba je, naravno, smatrala da je otisak ostavio prilikom ubistva. I ovdje je, dakle, sud primjenio načelo “in dubio pro reo”.

Treća ključna tačka optužnice bio je Vukovićev alibi. Sud je također smatrao kako vrijeme smrti, 10.53 sati po optužnici nije vjerovatno, nego je uzeo vjerovatnijim vremenski okvir između 11.15 i 11.45 sati tog jutra. Za to je razdoblje Vukoviću nekoliko svjedoka dalo alibi, pogotovo vlasnik trgovine na splitskom predjelu Brda.

Zaključili su i da sve ostalo što je optužba navodila (eventualni motiv za ubistvo, požurivanje kod suda ovjeravanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, optuženikovo psihičko stanje u trenu pronalaska tijela pa i na sahrani, upućivanje na drugi motiv ubistva skidanjem odjeće s tijela, otključavanje stana od strane žrtve) nisu dokazi već indicije i to “manje kvalitete”.