Selekcija države koja broji nešto manje od 900.000 stanovnika u finalu ragbija 7 savladali su Novi Zeland sa 27:12, a pobjedu su proslavili uz suze i pjevanje nacionalne himne.

Njihove suze obišle se planetu, i to nije nikakva slučajnost jer je njihova priča pravi filmski materijal.

Naime, oni su posljednjih mjeseci bili osuđeni jedni na druge. Ragbisti su se okupili početkom aprila kako bi se pripremali za Olimpijske igre, ali je vlada Fidžija već 6. aprila uvela strogi "lockdown" zbog pandemije koronavirusa, zbog čega niko od igrača nije mogao da ide kući.

Tokom priprema boravili su u jednom hostelu, u predgrađu glavnog grada, a trenirali su u garaži!

Koliko im je sve teško padalo, možda najbolje opisuje i podatak da je jedan od njih (kapiten) pokušao pobjeći kako bi vidio svoje troje djece. Međutim, selektor ga je primijetio i uspio nagovoriti da ostane.

Nakon skoro tri mjeseca karantina, krajem juna im je dozvoljeno da napuste hostel, kako bi otputovali u Australiju na dvije pripremne utakmice, no ni tada im nije bilo dozvoljeno da vide porodice.

Do Japana i Olimpijskih igara nisu mogli da putuju čarter letom jer za to nisu imali finansija. Umjesto toga, put Tokija su krenuli teretnim avionom vozeći se u skladištu pored paleta sa smrznutim ribama.

Čini se da su sve muke na kraju pale u zaborav kada su se okitili zlatom, koje će proslaviti sa članovima porodica koje nisu vidjeli pet mjeseci.