Na današnji dan prije 28 godina u Jukićevoj ulici na broju 116 dogodila se porodična tragedija.

Zločinci su granatom, prilikom ručka, ubili dvije djevojčice i njihove majke, koje su bile sestre. Ubijena je trogodišnja Zlata Kurtović i njena majka Mediha, te četrnaestogodišnja Amela Fočo i njena majka Rabija. Tom prilikom teže su ranjena još tri člana porodice. 

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica rekao je da je teško poslati odgovarajuću poruku, posebno kada se radi o procesuiranju ratnih zločinaca koji su počinili zločin u Jukićevoj, ali i mnoge druge. 

- Prije sat smo bili na Dobrinji gdje je ubijeno 15 nedužnih građana, među kojima je šestero djece, i nikad niko ne odgovara. Zaista, mnogo je takvih lokacija gdje su zločinci koristili priliku da ubiju što veći broj nevinih građana ovog grada. I ovo ovdje je primjer, dokaz i potvrda da građani Sarajeva nisu nigdje bili sigurni, niti su bili zaštićeni - poručio je Grabovica.

Istakao je da "zločinci nisu poštovali ni međunarodne konvencije, običaje ratovanja".

{$galerijaFotografija}

- Ova porodica je bila u toku porodičnog ručka. Ovo nije bilo u blizini vojnih ciljeva. Međutim, zločinci sa brda su sa dvije granate napravili masakr. Ovdje su ubili dvije majke i njihovu djecu. Tri člana su ranjena. Osnovna poruka jeste da ne smijemo zaboraviti, da trebamo čuvati uspomenu. Ovo trebamo prenijeti na mlade buduće generacije jer zaborav je nešto što nije dobro za njihovu budućnost - naglasio je Grabovica.

Poručio je da poruke sudu i tužilaštvu više nemaju smisla.

- Oni zaista ništa ne rade, čini mi se da bi bolje bilo da ne postoje, da ih ukinu, da ih nema. Apsolutno ništa ne rade. Tolike godine su prošle, još nikada niti jedne optužnice nisu podigli za toliki broj zločina tokom opsade grada Sarajeva. Šta će nam takvo tužilaštvo? Iz Haga je prebačeno 800 predmeta, koji su pripremljeni za procesuiranje. Nikada nijedan, vjerovatno još nije ni otvoren - pojasnio je Grabovica.