Okupio se veliki broj feministkinja, a oni koji nisu stigli na polazište, priključili su se povorci na putu. Marširalo se do Španskog trga gdje pročitan Proglas neformalne grupe žena i organizacija koje se bore protiv nevidljivosti žena u bh. društvu.

Pokazali su da se protive diskriminaciji žena, nasilju i nevidljivosti tražeći politička, socijalna i kulturna prava.

Književnica Enisa Bukvić ističe kako je u Mostaru posebno potrebno da žene postanu svjesne da treba da reaguju jer su izgubile prava koja su imale dosta ranije, u prethodnom sistemu, iako ni tada nisu imala sva dostojna prava.

-U Mostaru već godinama nemamo pravo glasa. To je nešto što je vrlo važno za život i svakodnevicu. Žena treba da postane svjesna da je nositeljica promjena i da treba da reaguje na sve oko sebe, da se mijenja i postane ravnopravna u svim sferama društva, od familije do politike, i samo tako može funkcionisati - kazala je Bukvić.

Mostarkama su se u borbi pridružile i žene iz ostatka Hercegovine. Memnuna Mahić iz Ljubuškog tvrdi da je u ruralnim sredinama ova problematika dosta izraženija, da čak nemaj ni mogućnost izaći javno, jer bi ih čudno gledali.

-Oni misle da mi ne trebamo pokazivati pravo glasa, već da trebamo biti domaćice, da sjedimo u kući, kuhamo, peremo i peglamo. Ovaj marš treba biti podrška svim ženama da se osnaže, da izađu i vrisnu, jer je "prekipjelo" preko svih granica.  Nisu žene obespravljene samo u svom domu, već općenito u cijelom društvu, od zapošljavanja do odnosa prema njima. Bilo bi lijepo da 8. mart nije samo jedan dan u godini, već da je svaki dan - naglašava Mahić.

Program se nastavlja odlaskom u Blagaj, te penjanjem na kulu hercega Stjepana Kosače i predstavljanje pozitivnog povijesnog lika žene – bosanske kraljice Katarine Kosače.