Modeli "zastava 750", "zastava 1300", "zastava 101" poznatiji kao "fićo", "tristać" i "stojadin", te "zastava jugo" danas su ljubimci ovog mladića iz Kaknja, koji je jedini restaurator ovih automobila u Bosni i Hercegovini.

- Ljubav prema Zastavi i njenim automobilima gajim od malih nogu. Uvijek sam volio da ih crtam, a kada sam bio četvrti razred osnovne škole, počeo sam da gledam presjeke motora i da učim sve o ovim četvorotočkašima. To je jedna velika i neobična ljubav koja je iz dana u dan jača - kaže na početku razgovora za Faktor Mustafa Čobo kojem u posljednje vrijeme u opravkama pomaže 17-godišnji prijatelj Roko Šain.

Njegov servis nalazi se u Parmak mahali, a smješten je u maloj garaži njegovog komšije Harisa Čehajića. Osim restauracije, radi redovne servise i popravke, a samouki je majstor.

- Nije mi niko ništa pomagao niti davao instrukcije. Naravno, uvijek moram da se zahvalim komšiji Harisu koji je dao garažu na korištenje. U cijeloj BiH i na Balkanu znaju za mene. Dolazili su mi ponosni vlasnici i iz Njemačke, Engleske... O meni su pisali i mediji iz Kine. U mojoj ulici su inženjeri, doktori mašinstva i direktori. Ja sam završio srednju školu za automehaničara i vozača motornih vozila. Kada sve sagledam, i ja sam inženjer, meni ne treba fakultet. Jedina želja mi je da imam svoju veliku garažu i da je lijepo opremim da to bude pravi servis. Imam i zemlju na kojoj bih je napravio, ali sve je to skupo. Jedva sastavljam kraj sa krajem. Bilo bi lijepo kada bi mi pomogli i nadležni u Općini Kakanj. Možda me se sjeti i načelnik. Kada bi mi se ostvarili snovi, odmah bih zaposlio dvojicu radnika. Imao sam ponude da sve ostavim i nastavim sa poslom u Njemačkoj, ali ne želim da idem iz Bosne - kategoričan je Čobo.

{$galerijaFotografija}

Do sada je izvršio kompletnu restauraciju 20-ak automobila.

- Kada mušterija doveze automobil na restauraciju, organizujem cijeli posao. Popravak limarije - pjeskarenje, kitovanje, poliranje, farbanje, a tapaciranje unutrašnjosti rade majstori sa kojim sarađujem. Ja se bavim mehanikom, elektronikom i završnim detaljima. Svaki automobil na kraju krasi prepoznatljivi Zastavin znak. Nije to nimalo lagan posao, ali kada nešto voliš, ništa nije teško – kaže Kakanjac.

Iako ne vozi "bijesne" automobile, kako kaže, često je na meti djevojaka.

- Kada dođem sa crvenim "fićom", niko nije ravnodušan. Djevojke vole moje automobile – dodaje Čobo.

Mustafa živi sa majkom Hanifom, a otac mu je preminuo 2011. godine.

- Svi se nekako snalazimo. Imam starijeg brata Adnana i sestre Selmu i Džanu. Smrt oca nas je sve pogodila, ali život mora ići dalje – kaže na kraju Čobo.