O njemu se malo toga zna. Smatra se da ga je u 14. stoljeću izgradio prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, a o mogućim razlozima govori legenda prema kojoj je on u toj šumi lovio divlje svinje. Ranjen prilikom lova jedva je ostao živ, pa je dao da se na tom mjestu podigne spomenik.

Od tad do danas, niko ga više sa tog mjesta nije maknuo. A pokušali su ga pomaći i premjestiti u Zemaljski muzej, ali nisu uspjeli čak ni sa teškim mašinama. Ostao je tamo gdje je i nikao da zbunjuje, ali i oduševljava putnike dobronamjernike.

Obelisk je pojavom društvenih mreža, posebno Instagrama, postao znatno popularan i među mlađom publikom. A upravo ta popularnost sa sobom je dovela i nove teorije o njegovom porijeklu, kao da je puno stariji od srednjeg vijeka, pa da čak pripada i prahistorijskom dobu.

Ipak, autoriteti za stećke – Ćiro Truhelka, Šefik Bešlagić i Dubravko Lovrenović saglasni su da je olovski obeslisk jedan od najzanimljivijih i najistaknutijih srednjovjekovnih spomenika u Bosni i Hercegovini, a sa njima se slaže i istaknuti arheolog i historičar Enver Imamović.

Dubravko Lovrenović u monografiji "Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka" o olovskom obelisku piše: "Ornamentika nesumnjivo potječe iz srednjeg vijeka, a da li je pod ovim spomenikom sahranjen bosanski vlastelin iz prvog razdoblja širenja islama, na što bi ukazivalo obližnje Svatovsko greblje, koje predstavlja nastavak onog iz srednjeg vijeka pod nazivom Kaursko groblje, pitanje je na koje tek treba naći cjelovit odgovor."

- Ne treba čuditi što našu širu javnost zanima obelisk, a pri tome je vrlo lijepo čuti da su posebno mladi zainteresirani za našu prošlost ukupnu. S tim u vezi najviše se interesiraju za naše nacionalno blago – stećke. Kako se zna, imamo jako puno stećaka, ali među njima su oni koji posebno skreću pažnju, među kojim je i ovaj obelisk kod Olova blizu Bakića.

Oni su poznati jako dugo i o njima se piše jako dugo, međutim nikada nije dovoljno. Svako malo o njima se može pročitati nešto. S razlogom, jer je riječ o jedinstvenim spomenicima koji nemaju oblik stećaka, nego su u obliku nišana visokih. To su stupovi četvrtasti visoki i do 4 metra i izuzetno su ukrašeni. Vrh im ima piramidalni oblik. Nekada je gore bila kao jabuka, ali na sve četiri strane nose ukrase i to vrlo zanimljivoga i raznolikoga sadržaja – kaže Imamović.

Obelisk je izgrađen od krečnjačkog monolita. Na svim stranama su iscrtani simboli: spirale, grožđe, cvijeće i životinje. Neki historičari pretpostavljaju da se nalazi u istoj ravni kao obelisk u Vatikanu.

No kada se govori o porijeklu stećaka, kao i šta predstavljaju njihovi ukrasi, Imamović upozorava da se trebaju razlikovati dva pristupa.

– Jedan je pristup stručnjaka koji se time profesionalno bave, a to su historičari, arheolozi i historičari umjetnosti. A drugi su široki dijapazon, široke mase koje se interesiraju sa svog kuta interesa. I zato u javnosti često, posebno u posljednje vrijeme, može se svašta pročitati, s tim da to stvara određenu dilemu kod onih koji nisu dovoljno upućeni. Stučnjaci koji se time bave, oni su rekli svoj sud, mada i on nije konačan, a objasnit ću i zašto. A drugi koji o tome u zadnje vrijeme pišu, što je pozitivno, to su oni koji se interesiraju, amateri dakle, i to se treba gledati kao njihovo mišljenje.

Nauka pod tim pitanjem još nije rekla zadnju riječ. Međutim radi se o spomenicima iz srednjeg vijeka. To su srednjovkjekovni nadgrobni spomenici – četvrtasti stupovi. Mi imamo takve kod Kaknja i nekoliko njih se nalaze u vrtu Zemaljskog muzeja. Čak šta više, kontinuitet te vrste spomenika, četvrtastih stupova nastavili su svoj vijek i nakon dolaska Turaka.
To je tip nadgrobnog spomenika koji pripada srednjem vijeku. On pripada ranom razdoblju, vjerovatno 14. stoljeću, ali to se zaključuje na osnovu drugih sličnih spomenika koji nose iste ukrase, kao što je čuveni spomenik Kulina bana koji se također nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja. Potpuno isti motivi, a to je karakteristika takvog ukrašavanja u vrijeme prvih bosanskih kraljeva.

Ponavljam, obelisk svakako pripada ranom srednjem vijeku, 14. stoljeću, ali još nije stavljena tačka na to, kao što nije stavljena ni vremenska tačka na stećak Kulina bana. Bitno je da pripada razdoblju srednjovjekovne Bosne u vremenu kada je cvjetala umjetnost stećaka, a to je 13.,14. i prva polovina 15. stoljeća – zaključuje Imamović.

O obelisku je govorio i Semir OSmanagić, utemeljitelj Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida Sunca. Pogledajte.