Unatoč podacima prema kojima je u trouglu smrti nestalo čak 50 brodova i 20 aviona, što je života koštalo više od 8.000 ljudi, naučnici ni dandanas ne znaju odgovor na pitanje kako i zbog čega, pogotovo zato jer njihovi ostaci nikada nisu pronađeni, piše Otvoreno more. 

Jedina iznimka su dijelovi spasilačke opreme s tankera SS Marine Sulphur Queen, nestalog 1963. godine, odnosno ostaci broda i nagorjeli pojas za spašavanje s trgovačkog broda Sylvia L. Ossa, nastradalog 1967. godine.

Iako američka vlada i predstavnici US Navy uopće ne priznaju Bermudski trokut kao potencijalno opasnu zonu, priče i legende proizišle iz cijelog niza nesreća stvorile su o njemu famu smrti, straha i misterija. Jednu teoriju koja možda nudi naučno rješenje tajnovitih nestanaka u Vražjem trokutu prezentirao je dr. Simon Boxall, profesor s odjela Ocean and Earth Science iz Oceanografskog centra u engleskom Southamptonu.

On smatra da su iznimno veliki valovi koji naglo nastaju u tom području razlog havarija i brodova i aviona. Već stoljećima pomorci pričaju o tim zastrašujućim, tzv. Rogue valovima, ali im je malo ko vjerovao i sve se pripisivalo izmišljotinama mornara koji u društvu rado privlače pažnju čudnim događajima čim malo više popiju.

Naučnici su tek 1995. godine, uz pomoć snimki iz satelita u orbiti, dobili dokaze kako golemi valovi visine do 40 metara ipak nastaju. Dr. Boxall svoje objašnjenje temelji upravo na valovima koji su ogromni, ali koji, baš zbog svoje veličine, brzo nestaju.

Ne zna se kako nastaju valovi

Nauka još nema odgovora na pitanje kako takvi valovi nastaju, ali sada barem više niko ne sumnja da postoje. Pretpostavlja se da taj fenomen nastaje kada se susretom nekoliko oluja više normalnih valova razne brzine preklopi u jedan divovski val koji ima kratko trajanje, ali veliku brzinu i golemu razornu moć. Ta tvrdnja o brzini nastanka orijaškog vala objašnjava činjenicu da s nestalih brodova nikada nije poslan signal za pomoć, jer za to nisu imali vremena.

Naučnici se čak slažu u tvrdnjama da takvi valovi češće nastaju kod dodirnih točaka velikih okeana – Cape Horna na rogu Južne Amerike (između Južnog Atlantskog okeana i Južnog Pacifičkog okeana), kao i blizu Rta dobre nade na samom jugu Afrike, smještenog između Atlantskog i Indijskog okeana. Ako je vjerovati dr. Boxallu, onda se Rogue valovi s vremena na vrijeme pojavljuju i u Bermudskom trokutu.

On je čak napravio model broda USS Cyclops koji je zajedno s 309 ljudi davne 1918. misteriozno nestao u Vražjem trouglu. Uvjeren kako se brod potopio jer se našao na mjestu križanja triju velikih oluja, improvizirao je oluje u specijalnom bazenu, nakon čega se model USS Cyclopsa prepolovio.

Kompasi ne rade

Objašnjenje nestanka brodova zbog divovskih valova još se donekle može prihvatiti, ali se brojni pitaju što je sa avionima. Njih svakako nisu zahvatili valovi, pa makar bili visoki 40 metara. Boxall i grupa naučnika iz Southamptona navode da križanja nekoliko oluja na određenim mjestima može stvoriti sile i u zraku kobne za avione.

Uostalom, američka organizacija NOAA (National Oceanic and Atmospheric Administration) još je 2010. godine u službenoj izjavi priznala da su vrlo vjerojatno brodovi i avioni stradali zbog preklapanja više oluja u Bermudskom trouglu, posebno zato jer jaka Golfska struja u njemu uzrokuje velike promjene vremena.

Također su napomenuli kako u tom akvatoriju blizu karipskih otoka ima puno grebena na koje se brodovi mogu nasukati. S druge strane, nisu odbacili ni glasine da kompasi ponekad polude u trouglu. Naprotiv, oprezno su i diplomatski priznali kako postoje dokazi da kompasi u tom akvatoriju ne pokazuju uvijek Sjever...

Razne teorije

Stari zapisi o nestajanju brodova u Bermudskom trouglu vode se još od 15. stoljeća. Navodno je i sam Kristofor Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu 1492. godine opazio čudna svjetla baš iznad toga područja. Nekoliko stoljeća kasnije, prema izvještajima novina iz 1881. godine, jedrenjak Ellen Austin je u Sargaškome moru, na putu iz Liverpoola u New York, naišao na brod duhova. Kada su pokušali prijeći na njega, naglo se pojavila gusta magla i Ghost Ship je nestao.

Pojam Bermudski trokut prvi je put upotrijebio Vincent Gaddis 1964. godine, objavivši svoj tekst The Deadly Bermuda Triangle u magazinu Argosy, koji se odnosio na misterij Leta 19, odnosno nestanak pet vojnih aviona TBM Avenger s 14 članova posade.

U nedostatku dokazanih objašnjenja, već godinama se smišljaju razne teorije. Ima onih koji misle da su za nestanke odgovorni vanzemaljci, te ističu da je vrlo čudno da gotovo nikakvi tragovi ni tijela više od 8.000 ljudi nikada nisu pronađeni. Postoje i oni što smatraju kako fizičke sile nepoznate nauci stvaraju rupu u nebu koja uvlači sve što joj se nađe na putu.
Zagovornici paranormalnoga drže da se u Bermudskom trouglu s vremena na vrijeme stvara vremenska rupa, kojom avioni i brodovi putuju u prošlost ili budućnost.

Ima i onih što odgovornost za nesreće prebacuju na prirodno isparavanje metana iz podvodnih stijena, zbog čega se na površini stvaraju mjehuri koji mogu prevrnuti brod. Među najnevjerojatnije spada objašnjenje kako se u centru trokuta nalazi izgubljeni grad Atlantida koji nekim silama usisava brodove i avione.

Držeći se činjenica, treba kazati da je previše brodova i aviona nestalo na tom području, ali unatoč razvoju tehnologije i mreže satelita naučnici ni u 21. stoljeću sa sigurnošću ne mogu odgovoriti zbog čega. Dok ne budu prezentirani čvrsti dokazi o uzrocima havarija, ljudska mašta će i dalje kreirati razne teorije na temelju tragičnih događaja.

Nestali bez traga

U Bermudskom trouglu su od početka 19. stoljeća zabilježeni nestanci brodova USS Pickering (1800.), USS Wasp (1814.), USS Wild Cat (1824.), Mary Celeste... Veliki šok za američku javnost dogodio se 1918., kada je nestao USS Cyclops, jedan od najvećih brodova toga doba. Brod s 309 ljudi, dug 154 metra i težak 14.500 tona, izgubio se netragom na putu s Barbadosa prema Norfolku.

– U historiji US Navy ne postoji veći misterij od nestanka Cyclopsa – napisao je 1919. tadašnji tajnik Mornarice Josephus Daniels.

Krajem 1945. godine gubi se svaki trag 14 osoba koje su bile u pet vojnih aviona TBM Avenger na trenažnom letu čiji je vođa bio Charles C. Taylor. U posljednjem javljanju radiovezom, jedan od pilota je kazao: "Sve oko nas izgleda čudno, čak i okean..."

Tri godine kasnije je nestao Douglas DC-3 na komercijalnom letu sa 29 putnika i tri člana posade, a iste je 1948. izgubljen i British Avro Tudor avion Star Tiger s 27 putnika i šest članova posade. Nije poznata ni sudbina G-AGRE aviona Star Ariel koji 1949. na letu iz Bermuda, sa sedam članova posade i 13 putnika, nikada nije stigao do cilja, Kingstona na Jamajci.

Tanker Marine Sulphur Queen s 39 osoba nestao je 1963., a lista izgubljenih brodova uključuje još: USS Proteus s 58 mornara (1941.) i USS Nereus sa 61 osobom (1941.). Trgovački brod Sylvia L. Ossa nestao je 1976. s 37 ljudi, a posada engleskog broda Portland Glenn, koji je pritekao u pomoć, našla je samo ostatke olupine i nagorjeli pojas za spašavanje.

U novije doba zabilježeno je također nekoliko nesreća. Privatni avion Piper PA-23 s tri osobe nestao je 2005., a Piper PA-46-310P s dvije osobe izgubljen je 2007. U februaru 2017. je Turkish Airlines Airbus A330-200 iznad Bermudskog trokuta kontrolnom tornju prijavio kvarove mehanike i elektronike, pa je, umjesto na Kubu, sletio u zračnu luku Washington Dulles.

Što se brodova tiče, 2015. su na moru nestali 14-godišnji dječaci Austin Stephanos i Perry Cohen, dok je njihov 5,79 metara dugi i prazni brod nađen godinu dana kasnije na Bermudima...