Ljudi i životinje umiru nakon nakupljanja sličnog broja genetskih mutacija, otkrili su istraživači, sugerirajući da je brzina DNK grešaka ključna u određivanju životnog vijeka vrste.

Postoje ogromne varijacije u životnom vijeku sisara u životinjskom carstvu, od južnoazijskih štakora, koji žive samo šest mjeseci, do grenlandskih kitova, koji mogu preživjeti 200 godina.

Ranije su stručnjaci sugerirali da je veličina ključ dugovječnosti, s tim da manje životinje brže troše energiju, što zahtijeva brži promet ćelija, što uzrokuje brži pad.

Nova studija s Wellcome Sanger Instituta u Cambridgeu sugerira da bi brzina genetskog oštećenja mogla biti ključ opstanka, s dugovječnim životinjama koje uspješno usporavaju stopu mutacija DNK bez obzira na njihovu veličinu.

Pomaže u objašnjenju kako krtica dugačka pet inča može živjeti 25 godina, otprilike isto koliko i daleko veća žirafa, koja obično živi 24 godine.

Kad su naučnici provjerili stope mutacija, bile su iznenađujuće slične. Krtice pretrpe 93 mutacije godišnje, a žirafe 99.

Nasuprot tome, miševi pretrpe 796 mutacija godišnje i žive samo 3,7 godina. Prosječni ljudski životni vijek u studiji bio je 83,6 godina, ali je stopa mutacija bila daleko niža i iznosila je oko 47 godina.

Genetske promjene, poznate kao somatske mutacije, javljaju se u svim ćelijama i uglavnom su bezopasne, ali neke mogu pokrenuti stanicu na putu do raka ili narušiti normalno funkcionisanje.

Dr. Alex Cagan, prvi autor studije, rekao je:

- Iznenađujuće je bilo pronaći sličan obrazac genetskih promjena kod životinja koje se međusobno razlikuju poput miša i tigra. Ali najuzbudljiviji aspekt studije morao bi otkriti da je životni vijek obrnuto proporcionalan stopi somatskih mutacija. To sugerira da somatske mutacije mogu igrati ulogu u starenju.

Tim je analizirao genetske greške u matičnim ćelijama iz crijeva 16 vrsta sisara i otkrio da što je duži životni vijek vrste, to je sporija brzina mutacija.

Prosječan broj mutacija na kraju životnog vijeka među vrstama bio je oko 3.200, što sugerira da postoji kritična masa grešaka nakon kojih tijelo ne može ispravno funkcionirati.

Iako se brojka razlikovala oko tri puta među vrstama, varijacija je bila daleko manja od varijacije u veličini tijela, koja je varirala i do 40.000 puta.

Istraživači vjeruju da studija otvara vrata razumijevanju procesa starenja te neizbježnosti i vremena smrti.

 - Starenje je složen proces, rezultat višestrukih oblika molekularnog oštećenja u našim ćelijama i tkivima - rekao je dr. Inigo Martincorena, autor studije.

Smatralo se da somatske mutacije doprinose starenju još od 1950-ih, ali njihovo proučavanje i dalje je teško. S nedavnim napretkom u tehnologijama sekvenciranja DNK, konačno možemo istražiti ulogu koju somatske mutacije igraju u starenju i u brojnim bolestima.