Već 15 godina on i njegovi prijatelji prate bh. reprezentaciju na utakmicama, a svako putovanje iskoriste da posjete znamenitosti država i gradova koje obilaze. Tako je bilo i ovoga puta kada su reprezentativci igrali protiv Ukrajine.

- Otišli smo u Ukrajinu, zatim u Kijev i imali smo želju da vidimo i Černobil, da vidimo koliko je ljudsko znanje i neznanje te kolika je ljudska glupost i do čega može dovesti – priča na početku razgovora za Faktor Mirza Ordagić.

Kaže da je gledao seriju koja je snimljena o katastrofi koja se u ovom gradu dogodila 1986. godine, kada je eksplodirao jedan nuklearni reaktor u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani u Černobilu, te da je imao želju da vidi kako to sve danas izgleda.

- Posjeta Černobilu pokazala nam je koliko čovjek ne zaslužuje ovu planetu na kojoj živi i koja mu je sve dala. Ovdje se ogleda sva ljudska moć, znanje i glupost. Ustvari ovdje se vidi koliko je čovjek neprijatelj sam sebi. Od grada koji je brojao 50.000 ljudi, od šest nuklearnih elektrana od ogromnog ekonomskog potencijala sad je ostalo jedno veliko ništa. Ljudska glupost odnijela je i odnosi mnoge živote. Ovdje priroda doslovno guta kuće, zgrade, puteve i sve što je čovjek napravio i izgradio, a guta ih da bi opet ova zona bila zdrava za život. U neposrednoj blizini nalazi se i najveći vojni radar na svijetu izgrađen 80-ih godina koji je dug 700 metara, a visok 146 metara i izgleda kao da je sa druge planete. On je bio blizu nuklearnih elektrana jer je trošio veliku količinu energije, a mogao je da prati bilo koji avion i bilo koju raketu koja je ispaljena bilo gdje u svijetu. Fascinantan je i napredak u to doba – kazao je Ordagić, te dodaju:

- Boravili smo u jednom gradu pored Černobila gdje je živjelo oko 50.000 stanovnika koji je evakuisan i u kojem danas niko ne živi. Kada dođete u taj grad, vidite prazne zgrade, obrasle šumom, vidite grad u šumi. Među brojnim drvećem iznenadi vas zgrada od 12 ili 15 spratova.

Navodi da je riječ o ogromnom prostoru koji je zaštićen i u koji se ne može ući bez organiziranog obilaska turističke agencije uz stroge kontrole.

- To je sada zabranjena zona, radi se o stotinama hiljada kvadrata prostora koji je izbrisan sa karte i, kako su nam pojasnili vodiči, taj prostor, grad i ta sela, više ne postoje, čak ni njihova imena. Katastrofu tolikih razmjera teško je i zamisliti, ali kada dođete i vidite da je to sve ostalo da svjedoči, jasno vam je šta se desilo – kazao je naš sagovornik.

Svi su, kaže, po dolasku, dobili Geigerov brojač kako bi u svakom trenu mogli znati koja je količina radijacije na mjestu na kojem se nalaze.

{$galerijaFotografija}

- Imali smo tačne pokazatelje koliko iznosi radijacija na lokaciji na kojoj se nalazimo. Radijacija je u jednom trenutku bila 0,08, a na jednom mjestu, kod jednog šahta izmjerili smo radijaciju od 323 mjerne jedinice, bilo ih je i od šest-osam. Nismo se uopće puno zadržavali na tim mjestima. Pravila su takva da ne smijete nigdje sjesti, ne smijete ponijeti ništa sa sobom, kamenčić ili nešto slično jer imate na izlazu dvije mašine, kao vid kontrole, gdje se provjerava da niste slučajno neku česticu ponijeli na sebi – navodi Ordagić.

Pravila, kaže, postoje, kuda se smijete kretati, uređaj vas prati kako ne biste ušli u druge zaštićenije zone.

- Vodič nam je kazao da nema opasnosti za naše zdravlje i da je on sam imao više od 100 grupa turista, a da nije imao problema. Radijacija u pojedinim dijelovima Černobila manja je nego recimo u Kijevu ili nekom drugom gradu. Mi smo u posjeti bili u nedjelju i samo taj dan došlo je oko 800 ljudi u obilazak, grupe iz raznih država, Meksika, Japana, Australije, Amerike – kazao je.

Prema njegovim riječima, u zaštićenoj zoni boravi i radi oko 1.500 osoba.

- Tu borave 15 dana, zatim idu na 15 dana kući. To su ljudi koji rade na održavanju, vatrogasci, policajci, ljudi koji štite tu zonu. Pitali smo kakvo je njihovo zdravlje i kazali su nam da nemaju nikakvih zdravstvenih poteškoća. Mi smo ručali u Černobilu u restoranu, restoran radi od 10 ujutro do 22 navečer – kaže Ordagić.

Vodiči su im kazali kako je ta zona kontaminirana i da se nikada neće moći oporaviti od posljedica radioaktivnog dejstva.

- Bili smo na nekih 150 metara od nuklearne elektrane broj 4 koja je eksplodirala i mjerili smo radijaciju koja je iznosila 0,8 ili 0,9, znači nije uopće opasna – ispričao nam je Ordagić.

Ordagić kaže da to sve izgleda kao da se desilo prije 500 godina s obzirom na razmjere katastrofe i stanje u kojem je ovaj prostor.

- Svakom bih preporučio da obiđe Černobil i Pripjat i da vidi svu ljudsku moć i nemoć - zaključuje sagovornik.