open-navfaktor-logo
search
Intervju
Ministar Mirvad Kurić: Želja mi je da mandat zaokružim izgradnjom pozorišta
Kako čovjek "od milion obaveza" uspijeva uskladiti porodični i privatni život, kao i namjerava li ostaviti politiku i vratiti se glumi, govorio je u intervjuu za naš portal
09.06.2019. u 18:06
get url
text

Nakon što je u glumačkoj karijeri ostvario niz zapaženih i uspješnih uloga, od kojih su neke dobile kultni status, poput Rileta iz “Vize za budućnost“ ili Mariofila iz “Lud, zbunjen, normalan“, miljenik publike i prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, Mirvad Kurić, teatarsku i filmsku scenu zamijenio je političkom. Na pozicijiu ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo je od novembra 2015. godine.

Kako čovjek "od milion obaveza" uspijeva uskladiti porodični i privatni život, kao i namjerava li ostaviti politiku i vratiti se glumi, govorio je u veoma otvorenom intervjuu za naš portal.

Možete li prebrojati kulturne projekte koje ste podržali u dosadašnjem mandatu?

Na godišnjem nivou podržavamo između 230 i 250 projekata. Naravno, stalno se dešavaju novi projekti, kao i oni na kojima smo insistirali, na kojima smo bili inicijatori, kao što je Bookstan-festival književnosti,koji nam je falio. Tražili smo organizatore, i kao što vidite dobili smo kvalitetne, i festival već postaje respektabilan u oblasti književnosti.

Festivalima koji ranijih godina nisu davali rezultate, a koji su bili dobrim dijelom finansirani iz ministarstva, smanjivali smo podršku, ili smo je ukidali.

Jeste li ispunili ciljeve koje ste pred sebe postavili kada ste odlučili da uđete u politiku, odnosno kada ste postali ministar?

Čini mi se da idemo naprijed. I kao glumac uvijek sam volio da drugi pričaju o onome što radim, ali ono što vidim iz javnosti, i ono što čujem od ljudi koji se bave kulturom i umjetnošću, dobro nam ide. Uvijek ispred sebe stavljate neke nove ciljeve, kratkoročne i dugoročne, pa kada ispunite jedan cilj, idete dalje. Kada sam tek došao na poziciju ministra tražio sam da kulturne ustanove imaju što bolje uslove u finansijskom smislu. To smo i uradili, povećali smo generalno budžet, izborili smo se na Vladi da u odnosu prema drugim resorima imamo veći budžet za kulturu, pogotovo kada je u pitanju kinematografija.

Budžet sa 150.000 KM digli smo na 500-600 hiljada, i opet ćemo gledati da u ovom nekom rebalansu to malo pojačamo. I za neke druge projekte smo se izborili. Uvijek sam naglašavao da nisam samo ministar kulturnih radnika, nego ministar građana Kantona Sarajevo, i da cijeli sistem treba da funkcioniše, da bi građanima dali što bolje programe u oblasti kulture. Ovim načinom razmišljanja prebacujete odgovornost i na umjetnike koje podržavate da dižu svoje umjetničke stepenice.

U posljednje dvije-tri godine otvorili smo novih pet-šest muzeja. Imamo zakon o muzejskoj djelatnosti, pa smo dali tu jednu mogućnost, jer smo vidjeli da ta oblast kulture značajno može da poraste. Vidjeli smo da ima smisla tu ulagati, jer se povećao i broj turista.

Nedavno otvoreni muzej "Valter brani Sarajevo" privukao je veliku pažnju, posebno Kineza, koji su sada spremni napraviti remake ovog kultnog filma, ali prije toga remake još jednog filmskog klasika "Most". No tu se javlja novi problem, obzirom da mi još uvijek nemamo uredbu o podsticaju stranih investitora, što bi moglo dovesti do situacije da se ovi filmovi snimaju u komšiluku. Na koji način možete pomoći da se to ne dogodi?

Cijela priča, kada je u pitanju Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, bazirana je još uvijek na autorskom filmu i njihovom sufinansiranju. Nedavno smo u Kanu bili pokrovitelji filmova naših mladih reditelja, a ovo o čemu vi govorite je ostvarivo.

Pokrenuli smo jednu incijativu prema Ministarstvu privrede, jer se radi o filmskoj industriji kao takvoj, da bar u Kantonu Sarajevo nekako nađemo subvencioniranje, neke pogodnosti za strane investitore, da bi se barem malo primakli onome što je region već otvorio. A pravo suštinsko pitanje za to je Uprava za indirektno oporezivanje i državni organi koji bi eventualno mogli na prostoru cijele BiH da naprave takav jedan sistem, poput onih u Hrvatskoj ili Srbiji. Strane produkcije, u saradnji sa našim koproducentima, dobivali bi povrat tih sredstava, kako bi cijela BiH bila pristupačna za snimanje inostranih filmova, inostranih produkcija, i naravno u tome svemu bi imali korist i cjelokupna društvena zajednica.

Ono što Kanton Sarajevo može uraditi u tom pogledu jeste da preko Ministarstva privrede Kantona Sarajevo dođemo do nekog modela, kako bi barem na području Kantona Sarajevo olakšali stranim investitorima iz filmske industrije. Pokušat ćemo na nivou Kantona Sarajevo da riješimo taj problem, pa onda možemo biti primjer ili pioniri u tome kako smo otvorili oči Federaciji i državi da je to neophodno.

Kako biste ocijenili kulturnu scenu na području Kantona Sarajevo, odnosno kvalitet onoga što se nudi publici?

Relativno sam zadovoljan onim što se nudi publici. Mi već imamo brendove koji su ustaljeni poput Sarajevo Film Festivala i teatarskog festivala MESS. Moramo se približiti turističkom segmentu, jer kultura mora da prati razvoj turizma. Ali morate da shvatite da mi nismo Pariz, London, Zagreb... To su gradovi sa puno više stanovnika. Ako gledate koliko bi neka predstava trebala da živi u odnosu na broj stanovnika u Sarajevu, onda bi sigurno davno bila ugašena, da ne nastojimo kvalitetom učiniti je dugovječnijom.

Želim najaviti i da ćemo do septembra imati oformljen novi orkestar Opere i Baleta Narodnog pozorišta, koji će se sastojati od 25 do 30 muzičara, što je za nas historijski momenat. Mnogo znači Baletu i Operi da imaju 25 do 30 akademskih muzičara koji će dobiti posao, jer u zadnjih 25 i više godina njihove potrebe opsluživala je Sarajevska filharmonija, koja će sada imati veći prostor za koncertne aktivnosti, koji jesu njena suštinska djelatnost.

Također, važno je i da očuvamo i uredimo ono što već imamo. Na početku mog mandata krenuli smo u potpunu sanaciju i rekonstrukciju Sarajevskog ratnog teatra SARTR, Pozorišta mladih, sad nastavljamo sa Bosanskim kulturnim centrom, u pojedinim fazama radimo sanaciju objekta. Malo smo zapeli i to ne našom krivicom, vraćeni smo kod opštinskih organa kada je u pitanju Mala scena Narodnog pozorišta Sarajevo. Obezbijeđena su sredstva i sigurni smo da ćemo do kraja godine ući u gradnju.

Moja vizija je i da do kraja mandata realizujemo pozorište na području Opštine Novi Grad. Počeli smo razgovore, mislim da imamo tu prostora. Nudio se prostor u jednom krilu Radio televizije, ali, mi smo rekli da ne bi išli u to, te da bi negdje na području Dobrinje bili spremni platiti lokaciju i izgradnju pozorišta. Što se nas tiče novac nije problem, nadamo se da ćemo imati dobru volju, jer u zadnjih sigurno pedesetak godina nismo dobili nove teatarske scene. Tim bih volio da zaokružim cijelu priču svog bivstvovanja na poziciji ministra kulture. Da ostane ta infrastruktura, da pokrenemo te projekte, da ojačamo malo taj segment umjetnosti. Jer zašto je to bitno?

Nekada se i naši umjetnici malo ulijene i nekada imam osjećaj da i građani Kantona Sarajevo ne vide ono što imamo mogućnosti da uradimo, a to jeste da dovodimo malo i druge projekte iz zemalja EU. Jer onda bi publika zahtijevala i od naših umjetnika da se diže ta umjetnička stepenica, dobili bi ono čemu svi težimo, a to je kvalitetan program.

Gdje sebe vidite nakon što Vam istekne mandat - ponovo u politici, ili se vraćate glumi? I šta je sa glumom uopšte, jeste li je u potpunosti zanemarili ovih godina?

Ostale su dvije žive predstave u Narodnom pozorištu "Hamlet u selu Mrduša Donja" i "Ožalošćena porodica" koje jednom mjesečno odigram. Ali što se tiče novih projekata, evo već četvrta godina kako nisam stao na scenu. Zapravo, imao sam 2018. nekih 12 dana snimanja. Iskoristio sam godišnji odmor jer sam ostao dužan snimanje serije "Dobrodošli u Orient Express". Vjerovatno će mi nekada zafaliti gluma, ali, ako želite ovim poslom ozbiljno da se bavite, ne možete na dvije strane. Da radim neku predstavu u NPS-u ne bih mogao biti u ministarstvu, nego bhi bio na probi. Tako da te probe i rad u ministarstvu nikakao ne idu jedno s drugim, bar za sada.

U našem narodu prezentirana je pogrešna definicija politike. Za mene je to prilika da uspostavim što bolji sistem, da smo svi odgovorni u onome što radimo, da doprinesem u oblasti kojom se bavim.

Odigrali ste puno zapaženih uloga, kako na filmu, tako i u teatru. No je li "uloga" ministra ipak bila najzahtjevnija za Vas?

Kada kažemo uloga prvo mislimo na ulogu na sceni, ali i uloga ministra, uloga oca, supruga, sve su to jako bitne i značajne uloge u životu. Možda je meni ovdje bilo lakše pristupiti zbog iskustva koje sam stekao, jer kada pristupate u realizaciji neke teatarske uloge morate dobro i studiozno taj lik da protumačite, da tražite sebe u njemu kao takvog, da bi ga na najbolji mogući način prezentovali, odnosno kroz sebe publici predstavili.

Tako isto, bilo šta da radite trebali bi raditi studiozno. Ako dođete na poziciju ministra onda gledate što bolje da se upoznate sa problematikom, da bi znali pronaći rješenja. I posvećenost je najbitnija u svakoj ulozi koju vam život nametne. Da li je to da ste na poziciji ministra, da li da ste glumac na sceni, otac, suprug, da se bavite hobijem, da pecate.. morate biti posvećeni ako želite da uspijete. I mislim da je to individualna stvar. Neki ljudi olako prelaze preko svojih obaveza, pa se onda čude zašto se neke stvari ne odvijaju onako kako oni žele. Ako sam dobio priliku da obnašam ovu poziciju želim da joj se posvetim na najbolji način.

Uvijek sam apelovao i mladim ljudima, mlađim kolegama, da svaku priliku koja im se ukaže iskoriste kao da im je posljednja, jer će tako u životu sebe istrenirati, i naučiti da idu dalje. A da bi išli dalje moraju biti osposobljeni za to.

Jako ste predani poslu, no trpi li porodica? Imate li radno vrijeme i slobodne dane?

Što bi rekli: "Ne znam ni kad sam počeo, ni kad završio". Trpi porodica, ali smo se dogovorili da ćemo trpiti. Nije to nešto što nas je iznenadilo. Trpimo, ali to je stvar dogovora. Nekad se na Vladi među kolegama našalim da moram malo ranije otići jer imam vremena samo da se presvučem za neki kulturni događaj. Jer većinom su kulturne manifestacije, kulturna dešavanja općenito, u večernjim satima, a to je moja obaveza i dio posla.

Kada je u pitanju sport, sportska dešavanja su obično vikendom, i onda je to "full", ne ostane mi ništa slobodnog vremena. Ali, kao što sam rekao, dogovorili smo se da ćemo trpiti. No, sve to lakše prebolim kada u isto vrijeme budem pozvan na čak deset kulturnih događaja. To mi je dokaz da dobro radimo, i da sve ima smisla. Također, činjenica je da se ne mogu pojaviti na svim događajima, i ovim putem se želim izviniti onima gdje nisam stigao. Ali uglavnom komuniciramo redovno i znam šta se dešava.

Sa suprugom Zlatom Gerin-Kurić

Koliko ste kroz sport uspjeli promijeniti sliku Sarajeva i učiniti ga vidljivijim na svjetskoj mapi?

Kao klinac sam se bavio sportom, trunirao sam i fudbal, ali kada dođete na ovu poziciju, kada se radi o ozbiljnim vrhunskim sportistima, koje sam poznavao i privatno, nisam znao suštinu svega toga. No vođeni logikom i ljudima kojima vjerujete, a koji su eksperti u toj oblasti, dolazite do rezultata i donosite najbolje odluke u datom momentu.

Moj cilj je bio da vratim reprezenativne selekcije, da se utakmice održavaju u Sarajevu, a ne da to bude negdje drugo, i tu smo uspjeli. Napravili smo sve uslove koje je zahtijevala Međunarodna fudbalska asocijacija da se to desi, pa smo ulagali u infrastrukturu na Grbavici, i sada je to jedan lijep stadion. Ulagali smo i u Koševo. Ulaganje u sport je isto kao i u kulturu. Rezultati dolaze malo kasnije. Sarajevo je osvojilo duplu krunu. To je neki rezultat. Bitno je da imate šampione.

Puno toga ima za uraditi. Čekamo da vidimo kakav će biti zakon o sportu na nivou Federacije, što će nam olakšati kada donosimo zakone na kantonalnom nivou, jer ih mi moramo uskladiti sa njima. Prezadovoljan sam da smo uspjeli uvesti u škole da djeca u šestom razredu imaju obavezno skijanje, a ranije smo, podsjećam, u četvrtom razredu imali obaveznu obuku plivanja.

Zašto sada skijanje? Smatrali smo da olimpijski grad kakav je Sarajevo treba imati djecu koja znaju barem osnovne stvari u skijanju. Rezultate ćemo imati za 10 do 20 godina kada će svaki stanovnik u ovom gradu znati skijati. Dobit ćemo i jači profesionalizam. Iz tog kvantiteta dobit ćemo i kvalitet. To su segmenti koje radite dugoročno. Uskoro idemo i sa projektom da se oformi školska liga u rukometu i u nogometu, koja bi nam nakon određenog perioda dala profesionalce.

Očekujem sastanke sa direktorima svih škola. Njihova obaveza će biti samo da obezbijede dvoranu jednom sedmično, da napravimo lige. Onda bi i klubovi razmišljali drugačije, pa bi obilazili te lige. Konkurencija je stvar svega, i u kulturi i u sportu. Moramo praviti natjecanja i dobivati pobjednike, talente.

Jer, u našem društvu zaboravili smo vrednovati stvari i djela, pa smo u istu crtu stavili i one koji rade i ne rade, koji donose rezultat sa onim koji ne donose. Sve nam se nekako svelo na jednu liniju. To moramo promijeniti. Ako je neko napravio rezultat treba da ga nagradite, da mu date motiv, a tako ćete pokazati i drugima da je moguće, da se trud isplati. Svaki segment društva bi trebao da funkcionira na taj način.

Društvo nam je potonulo u depresiju...

Fali nam više pozitivne energije. Naravno da nam nekad nije do toga, kada smo u nekim problemima, ali se moramo truditi da se izborimo sa tim. Život jeste borba i zavisi od tvog angažmana koliko ćeš uspjeti. Ne možete živjeti bez neke pozitivne energije, bez pozitivnog mišljenja, vjerovanja u bolje sutra. Ne možete ići naprijed bez toga. Ako ste pesimista i ako ne vjerujete, ta energija vas ubija, i ne da vam da idete naprijed. Postoje prepreke, postoje svaki dan, ali to ne smije da bude razlog za odustajanje. Sastavni dio mog posla je da rješavam probleme. Svaki dan. Plaćen sam za to.

Ne kažem da je kristalno stanje u našem društvu, ali ako ne budemo mislili pozitivno, ako se ne budemo borili da naša djeca žive u ljepšem, pozitivnijem društvu, onda je nemoguće ići naprijed. Nama je sada najbitnije da ovu mladost zaiustavimo da ne ide, da im ponudimo bolje uslove za život.

Gdje Vi pronalazite pozitivnu energiju, kako punite baterije?

Zadovoljstvom kada riješim neki problem. To me tjera da budem pozitivan, i pomaže da rješavam dalje. Tako se sve ukrug vrti. To je postao moj način i stil života. Nekada sam znao ići na pecanje, sada nemam vremena, pa na TV-u gledam pecanje. Ne mogu reći da time punim baterije, ali odmorim oči. Ne postoji nešto na ovom svijetu da ne može. Može, ali je pitanje vaše angažiranosti.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.