Humanitarne organizacije svakodnevno se suočavaju s problemima zbrinjavanja velikog broja migranata. Jedna od njih je Muslimansko dobrotvorno društvo "Merhamet" koje već nekoliko mjeseci dijeli obroke za migrante koji se nalaze na autobuskoj stanici u Tuzli.
Zijad Dardagan, koordinator "Merhameta", kaže kako se broj migranta povećava iz dana u dan i da je broj obroka koji je svojevremeno iznosio 250 na dnevnoj bazi, skoro utrostručen.
Upitan za komentar u vezi s novim valom migranata do kojeg bi moglo doći preko Grčke, Dardagan je rekao kako je na koordinacijskom sastanku razgovarano o tome, između ostalog, i o mogućem velikom valu migranata.
Teško je govoriti o preciznim podacima kada je riječ o broju migranata u Tuzli
- Mi se trudimo i trudit ćemo se da se odupremo toj situaciji. Kako? Vidjet ćemo još - rekao je Dardagan.
On dodaje kako je lokalno stanovništvo gostoprimljivo i kako i migranti, s druge strane imaju razumijevanja, te da dobro sarađuju.
Volonter Senad Pirić rekao je kako je teško govoriti o preciznim podacima kada je riječ o broju migranata u Tuzli.
- Ali, mogu kazati da na autobuskoj stanici tokom podjele obroka zabilježimo više od 400. Ovo nije jedino mjesto na kojem borave. Oni borave na različitim lokacijama u gradu. Zanimljiv je podatak da smo tokom februara imali oko 70 porodica i uglavnom se za porodice brinu nevladine organizacije koje pružaju smještaj. To je odnedavno krenulo. Ranije je sve bilo prepušteno 'ulici' i dobroj volji pojedinaca koji su bili spremni da ustupe vlastiti dom - pojasnio je Pirić.
Dodao je i kako je zabrinjavajuće da je na tom mjestu u februaru registirano više od 200-300 maloljetnika.
- Imamo djece od 13 do 16 godina koja hodaju po stanici bez ikakvog nadzora, bez ikakve pratnje i ikakve brige. Ovi ljudi su prepušteni samo dobroj volji volontera i nekolicini nevladinih organizacija koje ovdje rade - rekao je Pirić.
Dodao je kako se situacija usložnjava i da kasni reakcija nadležnih državnih organa.
- Davno je bila potrebna reakcija države, a sad je već prekasno. Jer, mi jedva uspijevamo da stvari ovdje držimo pod kontrolom - rekao je Pirić.
Prema njegovim riječima, tuzlanski volonteri su nedavno odlučili da se povuku i da će pružati pomoć pri organiziranoj podjeli hrane.
- S ovolikim brojem ljudi, s ovakvim potrebama, postalo je nemoguće adekvatno odgovoriti - rekao je Pirić.
Dodao je kako migranti ne žele ostati u Bosni i Hercegovini i da su svjesni načina na koji živi lokalno stanovništvo.
{$galerijaFotografija}
- Tuzla im je prva stanica kad uđu iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Ovdje se odmore nekoliko dana i nastavljaju dalje - rekao je Pirić i dodao:
- Njih ima voljnih i da ostanu. Pitaju nas za posao. Oni ovdje nemaju nikakve aktivnosti.
Ipak, razumljiv je, navodi Pirić, i stav lokalnog stanovništva koje negoduje.
Migranti su složni u jednom, traže otvaranje granica i pružanje mogućnosti da odu u zemlje Zapadne Evrope, gdje, kako vjeruju, mogu imati mnogo bolji život.
Jedan od njih je i Pakistanac Besir koji je nakon sedam godina boravka u Turskoj došao u Bosnu i Hercegovinu.
- I mi želimo živjeti kao ljudi. Ovdje nema toaleta. Širi se neugodan miris. Čujte naš glas, otvorite granice - rekao je Besir.
Dodao je i kako je svakim danom sve teže doći do Zapadne Evrope.
- Moja porodica je u Pakistanu, a supruga u Turskoj - dodao Besir, koji je zahvalio Turskoj na pruženoj podršci.
Tuzla je prva stanica kad uđu iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu
Afganistanac Cesur je rekao kako je na ovaj opasni put krenuo kako bi pobjegao od rata u svojoj zemlji, a da je bez dokumenata i stvari ostao prilikom prolaska kroz Grčku. U Bosnu i Hercegovinu doputovao je nedavno.
- U Turskoj sam proveo pet godina. Prije nekoliko dana sam došao ovamo. Ovdje nema toaleta, nema električne energije. Očekujemo pomoć velikih zemalja - rekao je on.
Podsjetio je kako hiljade ljudi čeka na grčkoj granici.
- U Grčkoj ima žena i djece. Niko ne želi čuti njihov glas. Svako želi sretno živjeti s porodicom. Neka se već jednom čuje i naš glas - rekao je Cesur.