I devet godina nakon događaja koji je promijenio naše živote, ista je bol u duši i srcu, jer smo izgubili nekoga koga smo nezmjerno voljeli, kazala je Feni Mersiha Ljubuškić, supruga policajca Tarika Ljubuškića koji je stradao u terorističkom napadu na Policijsku stanicu Bugojno 27. juna 2010.

- Svaki put mi je teško pričati o tome. Ali, zbog velikog broja ljudi koji na ovaj dan dođu i zajedno s mojom porodicom podjele našu tugu i bol, nekako sam u isto vrijeme i tužna, i zadovoljna. Jer, mnogo je lakše kada vidite da taj događaj, moj rahmetli suprug i porodica, nisu zaboravljeni - naglasila je.

Dodaje kako joj posebno teško pada to što njen suprug nije dočekao trenutak u kojem je njihov sin Anes upisao Fakultet informacijskih tehnologija (FIT) u Mostaru, a kćerka Amna završila osmi razred osnovne škole.

- Živjeti se mora, djeca rastu, kao i brige i obaveze. Oni mi daju snagu da idem dalje. A, kada se sjetim tog vremena, bili su mali, mrvice... Čudno je to, kako godine brzo prolaze – konstatira.

Priča kako je posljednji put supruga vidjela to kobno jutro, dok ga ispraćala na posao. 

- Ustala sam, jer je moj rahmetli Tarik trebao da ide na posao u pet sati. Začudila sam se što se spremio 15-20  minuta ranije, jer je, inače, volio da malo odspava. Otišao je, a ja sam se vratila u krevet. Nije prošlo par minuta, dogodilo se najgore - prisjeća se Mersiha.

Strašnu eksploziju, koja je u momentu izbila vrata u spavaćoj sobi njenog stana, koja gleda u pravcu zgrade Policijske stanice, nikada neće zaboraviti.

- Sve je bilo u dimu, svirali su alarmi, čula se dreka i vriska stanara, stakla su se lomila... Bilo je strašno. Ta slika mi je stalno pred očima, tako da ne volim ni gledati kroz taj prozor, a ne sjedim više ni na balklonu, koji je nekada bio naše omiljeno mjesto – kaže Mersiha, koja je i sama policajka zaposlena u bugojanskoj policijskoj stanici.

Ova snažna žena i majka, svaki dan odlazi na posao u zgradu, u čijem se holu nalazi spomen-ploča podignuta u znak sjećanja na njenog supruga.

- Teško je bilo vratiti se na posao, nakon tog događaja. Ali, kako ja to kažem, popričam sama sa sobom i shvatim da imam djecu o kojoj neko mora brinuti. Zbog onih koji su mi ubili supruga, radne zadatke obavljam s još većim ponosom - istaknula je.

Ističe da, na kraju, ima veliku podršku kolega, posebno onih s kojima svakodnevno sarađuje u „poslu koji voli, i misli da ga obavlja onako kako treba“.

- Puno mi znači podrška bivšeg načelnika Policijske uprave Zaima Ždralovića, i čovjeka koji ga zamijenio na toj poziciji Mustafe Zahirovića, koji su bili uz moju porodicu, kada god je to trebalo - kazala je Mersiha Ljubuškić.