Pedesetsedmogodišnja Merisa Sejarić 30 godina nakon rata još uvijek nije pronašla nijednu očevu kost. Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ona kaže da se njen otac Esad Sejarić 1992. godine zaputio po penziju i da se nikada nije vratio.

- Imao je 53 godine kada se u julu 1992. godine zaputio ka Donjim Krasuljama gdje su bili Srbi. Majka i sestra su bile kod kuće i nisu znale šta mu se desilo - priča Merisa, dodajući kako su do porodice kasnije stizale različite informacije da je ubijen i odvezen, ali ne i gdje i ko mu je to učinio.

Nadu su im davale mnoge ekshumacije, kaže Merisa, ali ni u jednoj nije bilo posmrtnih ostataka njenoga oca. Merisa ističe da kao porodica samo žele pronaći očeve kosti, da mogu otići na mezar.

- Neko će nekada i to uraditi i pronaći ga - uvjerena je Merisa, koja se nada i da će krivci biti procesuirani.

Njen otac je jedan od 661 osobe za kojima se tragalo nakon rata na području Ključa, mjestu u kojem je uz Sanski Most gdje je prijavljen nestanak 675 osoba, na području Unsko-sanskog kantona Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) prijavljeno najviše nestalih.

Prema prijavama Instititutu, u ratu je nestalo i oko 300 osoba iz Bihaća, te oko 200 iz Bosanskog Petrovca, potom u Bosanskoj Krupi nešto više od 140 osoba. Prema podacima INO BiH najmanje nestalih osoba prijavljeno je u Velikoj Kladuši i Cazinu.

Kako je za BIRN BiH kazala Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH, tokom rata sa područja Unsko-sanskog kantona nestalo je 2.068 osoba, a još uvijek se traga za njih 376, najviše sa područja Sanskog Mosta, Bihaća i Ključa.

- Moram naglasiti da ovi brojevi nisu konačni jer je jedan broj osoba sa ovog područja nestao i na području susjedne Hrvatske i postupak verifikacije je još uvijek u toku. Broj nestalih na ovom području zasigurno je nešto veći - kaže Fazlić.

Prema njenim riječima, istražioci su iz Područnog ureda u Bihaću tokom prošle godine na teren izašli 465 puta u potrazi za informacijama o lokaciji grobnica i provjeri onih informacija do kojih su došli. U istom periodu je podneseno deset zahtjeva za ekshumaciju. Realizirane su tri ekshumacije tokom kojih nisu pronađeni posmrtni ostaci. S druge strane, u USK je u prošloj godini identifikovano 14 žrtava proteklog rata koje su ekshumirane u ranijem periodu.

Fazlić ističe da je najveći problem nedostatak tačnih informacija o lokacijama grobnica.

- Teško je očekivati u ovakvim okolnostima da će oni koji su bili učesnici ili svjedoci zločina, koji se veličaju i 30 godina nakon rata progovoriti i otkriti gdje se nalaze kosti više od 7.600 ljudi za kojima još uvijek tragamo - kaže Fazlić referišući se na podatke za nestale na području cijele BiH.

Fazlić govori da su od ključne važnosti u pronalasku nestalih i za sada nedostupne arhive policijskih organa koje su djelovale u vrijeme rata i koje se sada nalaze u Republici Srpskoj.