Nekažnjivost za genocid u Srebrenici ohrabruje negatore genocida na otvoreno djelovanje protiv žrtava i njihovih porodica.

- Kako je moguće da je u genocidnoj operaciji u julu 1995. godine učestvovalo na hiljade pripadnika vojske, policije, općinskih službenika, stranih dobrovoljaca, a da je broj presuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i zločine protiv civilnog stanovništva iz jula 1995. godine ispod 100 osoba – i to na svim sudovima, uključujući onaj u Hagu, pa i onaj u Beogradu.

U srazmjeri između veličine zločina i broja žrtva genocida u Srebrenici jasno se upućuje da se u ovom slučaju bilježi najveći stepen nekažnjivosti počinitelja u odnosu na druge zločine počinjene u ratovima devedesetih na teritoriji bivše Jugoslavije - pojašnjavaju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Memorijalni centar Srebrenica smatra da dok svi u međunarodnoj i domaćoj javnosti govore o potrebi donošenja Zakona o zabrani negiranja genocida, dosadašnja praksa upućuje da takav zakon neće imati ko da provede i sankcioniše negatore, čak i da isti bude donesen. Porodice ubijenih u srebreničkoj genocidnoj operaciji i dalje su izložene diskriminaciji i zlostavljanju od strane esktremističkih organizacija, lokalnih vlasti i Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta RS, bez ikakve reakcije državnog tužilaštva.

- Tužilaštvo BiH nikada nije pokrenulo niti jednu istragu za krivično djelo javnog izazivavanja ili raspirivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti  među konstitutivnim narodima i ostalima, protiv osoba koje javno i otvoreno negiraju genocid, te vrijeđaju žrtve i porodice žrtava genocida - navodi se iz Memorijalnog centra Srebrenica.

VEZANI TEKST - Selektivni progoni: Tadić ne zanima bogatstvo Čovića i Dodika, ne zanima je Višković, Lukač, "Ikona"...

Memorijalni centar Srebrenica poziva i ovim putem Tužilaštvo BiH da se konačno posveti poslu utvrđivanja odgovornosti za ratne zločine, otkrivanju lokacija masovnih grobnica i dokazivanju jasne veze političke i vojne hijerarhije režima entiteta RS sa logorima i grobnicama od Prijedora do Foče.

Sa žaljenjem možemo konstatovati da je u proteklih nekoliko godina proces krivičnog gonjenja za genocid, zločine protiv čovječnosti i druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava u praktičnom smislu prestao da postoji. Masovne ubice slobodno šetaju gradovima i selima u istočnoj Bosni, uključujući i one o kojima Tužilaštvo BiH ima ili može vrlo lako dobiti podatke od Rezidualnog mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu.

- Porodice ubijenih u julu 1995. godine nikada nisu dobile odgovor o tome šta se učinilo sa slučajem Radovana Viškovića, premijera entiteta RS-a, za koje su istraživači i novinari iznijeli tvrdnje da je učestvovao u genocidu kroz logističku podršku asanaciji i kopanju masovnih grobnica. Hoće li konačno dobiti informaciju – da li je Tužilaštvo istražilo te navode i šta je otkriveno? Trenutna tišina samo upućuje na to da su predmeti poput ovog stavljeni u ladicu, bez epiloga – ni za počinitelje, ni za žrtve - zaključuje Memorijalni centar Srebrenica.