open-navfaktor-logo
search
Intervju
Meliha Redžić, rukovoditeljica Vijećnice: Naučila sam da nađem mir u sebi, to je moj najveći uspjeh
Moje svakodnevne obaveze su sastanci i dogovori oko realizacije različitih aktivnosti, događaja, projekata, delegiranje i dijeljenje operativnih poslova sa kolegama i slično. Sve što radimo mora biti u službi promicanja vrijednosti Vijećnice, Gradske uprave i Grada Sarajeva
17.06.2019. u 08:09
get url
text
Meliha Redžić: Trenutno radimo na projektima koji će tokom ove godine dati novu dimenziju Vijećnici
get url
text

Završila je gimnaziju, dodiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nakon čega nastavlja postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Profesionalnu karijeru gradila je u obrazovanju, da bi je nastavila graditi u kulturi...

Prije godinu postala je rukovoditeljica Vijećnice - najljepšeg i najreprezentativnijeg objekta iz austrougarskog perioda građenog u pseudomaurskom stilu. Simbol Grada Sarajeva povjeren je rođenoj Sarajki Melihi Redžić koja je, ako ćemo suditi po broju realiziranih projekata, i broju turista u proteklih 365 dana, nadmašila očekivanja javnosti.

Vijećnici danas, osim njenih Bosanaca i Hercegovaca, hrle i svjetski putnici. U njoj se obilježavaju svi značajni datumi, susreću intelektualci, svoja djela prezentiraju najveći umjetnici, ali i na vječnu ljubav zaklinju parovi.

Meliha Redžić u intervjuu za naš portal otkrila je šta sve podrazumijeva pozicija rukovodioca Vijećnice, šta smatra svojim najvećim uspjehom, ali i zašto bi se voljela baviti modnim dizajnom.  

Na poziciji rukovoditeljice Vijećnice ste godinu. Koje projekte ste do sada realizirali i na koje ste posebno ponosni?

Iza mene je godina rada u Vijećnici. Period dovoljan i potreban da pogledate u retrovizor onog što ste uradili. Sa ove distance kada pogledam, jedino što još ne znam da li mogu da definiram momenat, trenutak koji me odveo na ovu stranu, stranu kulture, u kojoj sam, kao i u obrazovanju, našla svoje profesionalno zadovoljstvo. Vjerovatno zbog toga što su obrazovanje i kultura kao dvije ruke, koje su uvijek potrebne jedna drugoj.

Ponosna sam na svaki događaj organiziran u Vijećnici jer svakom je posvećena pažnja koju zahtjeva najreprezentivniji i posebno simbolični objekat u BiH. Svaki od tih događaja, bilo da se radi o obilježavanju najznačajnijih datuma za Grad i državu, izložbi umjetničkih djela ili nekom obrazovnom, kulturnom, umjetničkom ili naučnom događaju, ispunjavaju naš cilj: Vijećnica živi u punom sjaju. Od početka mog rada do sada realizirali smo oko 150 događaja, sedmično dva do tri.

Kako izgleda Vaš radni dan. Koje su obaveze rukovoditeljice veleljepnog objekta kakav jeste Vijećnica?

Nikada ne znam kako će izgledati moj novi radni dan, i to je meni odlično. Nije dosadno i statično. Imam formalno radno vrijeme, i počne formalno, ali nikad se ne zna kada ću završiti dan zbog velikog broja događaja koji se dešavaju u večernjim satima. Moje svakodnevne obaveze su sastanci i dogovori oko realizacije različitih aktivnosti, događaja, projekata, delegiranje i dijeljenje operativnih poslova sa kolegama i slično. Sve što radimo mora biti u službi promicanja vrijednosti Vijećnice, Gradske uprave i Grada Sarajeva. Tu je i najveća odgovornost moje pozicije.

Trpi li privatni život zbog poslovnog. Uspijete li porodici nadoknaditi odsustvo od kuće?

Ne volim trpljenje u izrazu, pa ni u doživljaju. Moj životni osjećaj je: "Nema potrebe da bilo ko šta trpi". Pa nismo mi sletjeli na ovu planetu da bismo bilo šta trpili. Sreća ili sličnost, svejedno, u tome je što su moj sin i moj suprug jednako ili više profesionalno "rasprodati" od mene. Nadoknađujemo se jedni drugima kvalitetom provedenog vremena, a život smo organizirali spram onog što možemo postići i jedni drugima dati u vremenu koje imamo. Stabilnost naših odnosa i sreće je u međusobnoj ljubavi i podršci, a sve ostalo je lako i moguće.

Dolazite iz prosvjete. Koliko Vam je to iskustvo pomoglo da na svaki zadatak odgovorite profesionalno?

Mnogo. I sada ću prvi put priznati, i sebi, da mi prosvjeta mnogo nedostaje. I sve ono što je bilo dio toga: permanentno učenje, energija djece, mladih, kreativnost i inovativnost kolega profesora... Oni su 11 godina bili dio mog života. Taj profesionalni dio moje biografije me je najviše pripremio za sve što je uslijedilo kasnije.

Svaki posao ima svoje pozitivne i negativne strane. Kako se snalazite u kriznim situacijama?

E tu mi je već pomogao studij na Human Resources Managementu koji je posebnu pažnju posvetio i kriznom menadžmentu, u smislu svestranog sagledavanja problematike u upravljanju ljudskim resursima, ali i kriznim situacijama jer svaku takvu situaciju, najčešće (do)nose ljudi. Kao što ste rekli, svaki posao ima i pozitivne i negativne stvari, ali uspjeh je uvijek u svjesnosti toga i u balansu. Kod snalaženja u kriznim situacijama imam visoko samopuzdanje i sigurnost, stoga su takve situacije meni obično izazov... U takvim situacijama najviše i naučite.

Jeste li zadovoljni saradnicima, odnosno koliko oni uspiju pratiti Vaš ritam?

Ako sam zadovoljna rezultatima rada, onda moram biti zadovoljna i svojim timom. Naši rezultati su zajednički. Sretna sam što imam motivisan tim, a ponosna na česte pohvale koje dobijam za njihov rad, komunikaciju i saradnju sa našim klijentima, posjetiteljima, zvaničnicima. Želim izbjeći floskulu i očekivan odgovor, ali svakako da uvijek može i težimo ka boljem.

Vjerujem da imate brojne nove projekte u planu, pa nam otkrijte neke od njih...

Trenutno radimo na projektima koji će tokom ove godine dati novu dimenziju Vijećnici, a to su vanjska iluminacije Vijećnice, rekonstrukcija i modernizacija muzeja "Vijećnica", stavljanje u funkciju arhitektonski namjenskog ugostiteljskog prostora, uređenje i otvaranje novog jedinstvenog galerijskog prostora oko vitraža Vijećnice, otvaranja novih stalnih postavki, videoizložbe s upotrebom najnovije tehnologije... Paralelno sa ovim arhitektonsko/umjetničkim novim produktima, radimo na sadržajima, odnosno dovođenju umjetnika iz cijelog svijeta, Evrope i regiona koji će se predstaviti našim građanima i posjetiteljima. Pratite nas.

Kada niste na poslu, imate li vremena za druženja sa prijateljima, putovanja, bavljenje hobijima. Gdje je Vaša oaza mira?

Kao i vrijeme s porodicom, i to vrijeme je vrijemo oskudno. Najbolji prijatelji te razumiju i oni su "uvijek tu", drugove i drugarice viđam od prilike do prilike. Šaljem svima redovno pozivnice i počeli su dolaziti na događaje u Vijećnici da bismo se vidjeli i družili (dodaje uz osmijeh). Otputujem kada god trebam isključenje iz svakodnevnice, a povremeno je to jako važno, no, moje utočište je uz moje roditelje, sina, supruga, oni su moja luka i moja snaga. Naravno, i uz ostatak porodice jer svaki njen član donosi posebnu energiju.

U neformalnom razgovoru spomenuli ste mi da želite početi kreirati odjeću. Jeste li ispunili sebi želju?

Tu želju sam ispunila kreirajući 15 odjevnih kombinacija i predstavljajući ih na reviji "Etno Urban" koju sam prije dvije godine organizirala i predstavila svojoj ciljanoj skupini i javnosti. Reakcije i brojni upiti su mi dali motivaciju da trebam nastaviti, ali sam tada shvatila i da taj "hobi" traži punu posvećenost, što zbog posla koji radim nisam bila u prilici do sada. Nisam odustala od ideje da nastavim dizajniranje, šta više, imam i neke nove ideje u vezi s tim, za koje ću, nadam se, uskoro ponovo naći prostora u svojoj organizaciji.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom i gdje se vidite u budućnosti?

Vaša pitanja su uglavnom u vezi s mojim radom, pa pretpostavljam da i uspjeh smatrate dio tog konteksta. Međutim, moram biti iskrena, kada stavim u poređenje sve moje uspjehe i privatne i profesionalne, jedan je poseban, a može se odnositi na sve što živim i radim, a to je da sam naučila da nađem mir u sebi bez obzira na sve što se oko mene dešava. I to nema cijenu. Nisam to uvijek znala. Naučila sam s vremenom. Mir koji dolazi od zahvalnosti na svemu što imate. Na svakom novom danu, na svom domu, na tome što ne trebam tuđu pomoć, što imam zdravlje, što mogu da radim, pa do toga što mogu da hodam i dišem, što čujem aplauz na koncertu, vidim grad, sunce, što imam bar troja vrata na koja u pola noći mogu da zakucam i da znam da će mi otvoriti, što se dnevno nasmijem sigurno 20 puta naglas, što u svemu nađem nešto pozitivno, što imam moju porodicu, prijatelje…

Dug je spisak svega na čemu sam zahvalna, a odakle dolazi moj najveći uspjeh: mir. Profesionalni uspjeh leži u zadovoljstvu što sam u prilici raditi na vrijednostima koje su važne za naše sugrađane i ovaj grad.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.