U Siriji od marta 2011. godine bjesni rat koji je odnio mnoge živote, a milioni ljudi su morali napustiti svoje domove. Posljednjih dana drama se dešava u sirijskoj pokrajini Idlib, koji je proglašen zonom deeskalacije.

Zbog napada koje izvode snage Bashara al-Assada potpomognute ruskim snagama i proiranskim terorističkim grupama, najviše stradaju civili, a humanitarna situacija je katastrofalna. Svakodnevno na hiljade civila zbog stalnih granatiranja napušta svoje domove u Idlibu, uglavnom žene i djeca, i bježe prema sirijsko-turskoj granici.

Sličnost situacije u Siriji sa situacijom koja je bila u Bosni i Hercegovini '90-ih godina vide porodice žrtava i oni koji su preživjeli genocid počinjen u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice", kaže da se "svijet oglušio na vapaj iz Srebrenice, pa nam se danas događa Sirija".

- Ne možemo ostati nijemi, jer stradaju žene i djeca, pogotovo kada se uzme u obzir šta smo mi proživjeli i još proživljavamo. Mi, iz Srebrenice, možemo poslati najjaču i najemotivniju poruku svijetu, ako želi da sluša.

Naša borba traje gotovo 25 godina, još tražimo naše voljene. Godinama tražim svog sina, i ne znam da li ću dočekati. Nije me strah umrijeti, ali da mi je da vidim njegov mezar. Ne želimo da se bilo gdje u svijetu dešava ono što se nama desilo - kazala je Ćatić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Ona smatra da je Srebrenica univerzalna poruka svijetu i čovječanstvu.

- Više od 20 godina mi podsjećamo na stradanje, podsjećamo na genocid u Srebrenici s ciljem da se ne zaboravi, ali i da se nikada nikome ne ponovi Srebrenica. Nažalost, očigledno je da se stradanje ponavlja danas u Siriji, sutra u nekom drugom mjestu. Suosjećamo sa svima koji se nalaze u teškoj situaciji, razumijemo bol i patnju - dodala je Ćatić.

Malo ko bol drugih može razumjeti kao što to mogu majke Srebrenice. Mejri Đogaz su u genocidu ubijena tri sina, suprug, mnogobrojna rodbina.

 - Bol nikada ne prestaje. Mislili smo da se poslije Srebrenice nigdje više neće ponoviti stradanje. Govorimo da se nikad i nikome ne ponovi Srebrenica, a svaki dan negdje je stradanje. Žalosno je gledati te slike i snimke koje nam dolaze iz Sirije i drugih mjesta.

Znam šta su patnja i bol i vidim da narod, žene, djeca, pate. Željela bih da svi ratovi prestanu, da se svi vrate svojim kućama. Bar da drugi ne doživljavaju sudbinu nas, majki iz Srebrenice - kaže Đogaz.