Njihova borba za život počinje 2016. godine kada je Amila, nakon neuspjele vantjelesne oplodnje, samopregledom na dojci otkrila kvržicu.

Nakon ultrazvuka, sljedeća adresa je bila Klinika za onkologiju u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS), konzolij, a potom patohistološki nalaz, kojim je utvrđen maligni karcinom.

Operacije, hemoterapije, zračenja

- U prvoj rundi, da tako kažem, prošla sam kroz 16 hemoterapija, nakon čega sam podvrgnuta operaciji, kada je urađena radikalna mastektomija desne dojke, i na kraju radioterapija. Nakon svega uslijedile su redovne kontrole, uključena je hormonska terapija – priča Amila.

 

Da sve bude gore, u tom periodu Amila je prošla i kroz rastavu braka.

Četiri godine poslije i na lijevoj dojci otkrila je kvržicu, a onda je uslijedio isti put – onkologija, konzilij, patologija... Nalaz je pokazao da se ponovo radi o malignom karcinomu, ali ovog puta sa metastazama na kostima.

- Drugi put odbila sam hemoterapiju, ne zbog toga što sam imala neke nuspojave, nego jednostavno što sam sama osjetila da tako trebam uraditi. Kada jednom prođete kroz sve to, onda počinjete više osluškivati signale koje vam šalje tijelo, jednostavno tako sam odlučila. Naravno, mom onkologu se to nije dopalo, jer je to vid liječenja koji se preporučuje svakom ko oboli od karcinoma. Ali, ja sam ostala pri svom i u međuvremenu pronašla drugo rješenje u vidu tzv. "pametnih lijekova". Na ciljanoj terapiji sam od januara 2020. godine. Za sada je sve uredu. Karcinom kojeg sada imam na lijevoj dojci mora se prvo smanjiti da bi mogla na operaciju. Hvala Bogu došla sam do tog stadija uz pomoć svog onkologa dr. Berise Hasanbegović. Metastaza na kostima drži se pod kontrolom. Nadam se da će krajem ove i početkom naredne godine liječenje biti okončano – govori Amila.

Ali, kako "jedno zlo nikada ne dolazi samo", u međuvremenu je i Amilina starija sestra Imela na lijevoj dojci otkrila kvržicu.

 

Samo pet dana (7. septembra 2017.), nakon što je mlađa sestra završila sa operacijom i zračenjem, 12. septembra starija sestra morala je na operaciji karcinoma.

- Prvo smo mislili da je fibroadenom, cista, ali se na kraju ispostavilo da je maligni karcinom. U početku sam se liječila u Zenici. Prošla sam kroz šest hemoterapija, 25 zračenja. Moram kazati da sam hemoterapije jako teško podnosila, ali i psihički mi je sve skupa jako teško padalo za razliku od sestre. Već tri godine živim u Sarajevu, a svakih šest mjeseci idem na kontrole. Sada sam dobro, osluškujem svoje tijelo, a što se tiče života, mnoge stvari sam promijenila. Odbacila nepotrebno, a okružila se samo onim što mi prija – priča Imela.

Godinu poslije - 2018., u porodici Kašibović ponovo šok. I njihova majka Besima, na lijevoj dojci napipala je kvržicu, odmah se javila ljekaru, a nakon pregleda ustanovljen je maligni karcinom.

 

- Uslijedio je ultrazvuk, mamografija, a poslije toga i operacija kada je odstranjena lijeva dojka. Doktorica u Zenici mi je preporučila hemoterapije, ali sam ih odbila, no, prošla sam kroz zračenje. Trenutno sam na hormonalnoj terapiji. Često sam prethodnih mjeseci samu sebe pitala – zašto baš moje kćerke, zašto baš ja, zar baš sve tri moramo prolaziti kroz taj pakao? Desetine je neprospavanih noći i rijeke suza koje sam prolila pokušavajući shvatiti šta nam se dešava. Ono što sam shvatila jeste da je čovjek kao stijena i da svako od nas mora iznijeti svoje breme. Sve kroz šta smo prošle moje kćerke i ja shvatila sam kao iskušenje od onoga koji nas je stvorio i da zbog toga ne smijemo klonuti i da se trebamo boriti. I borim se, i kćerke mi daju snagu da sve izdržim – kaže Besima kojoj je u međuvremenu umro i suprug, a od karcinoma dojke oboljela i mlađa sestra.

Važni su podrška i pozitivno razmišljanje

Besima, Imela i Amila osjetile su koliko život može biti surov i nepravedan. No, one se ne predaju. Poručuju kako je u cijeloj borbi sa bolešću najvažnija psiha, pozitivno razmišljanje te biti svjestan da karcinom nikako nije - kraj.

- Dobro smo, radimo, družimo se, smijemo se, trudimo se da nam bolest ne remeti dnevnu rutinu, i vjerujte, uspijevamo u tome. To je ono što bih svim ženama, koje se susreću sa ovom bolešću, savjetovale. Možete imati najnoviji lijek, ali ako psihički to ne možete podnijeti, onda je sve uzalud. Važna je također i podrška okoline, porodice prije svega, familije, prijatelja, te psiohološka pomoć za one koji je trebaju. Puno nam znači i vrijeme provedeno u Udruženju "Renesansa". Pogrešno je mišljenje da se tamo priča samo o karcinomu – govore sestre Amila i Imela.

Na kraju, poslale su i poruku svim ženama:

- Želimo da ovo čuju sve žene, ali pogotovo one iz ruralnih područja naše zemlje – redovno radite samopregled dojki i otiđite na ultrazvuk. Karcinom dojke nije sramota, to je bolest koju može dobiti svaka žena. Nema potrebe za sramotom, za strahom, jer kada se otkrije na vrijeme karcinom dojke je izlječiv – poručila je Amila Kašibović.