- Došao sam danas da ispratim svoje sugrađane koji su mučki ubijeni u srebreničkom genocidu. Da na dostojanstven način ih ispratim na posljednji smiraj, proučim Fatihu i pomolim se za njihove duše. Smatram da mladi ljudi trebaju posebno da njeguju kulturu sjećanja na genocid jer samo konstantnom opomenom i pričanjem o tome šta nam se dogodilo možemo izbjeći nove pokolje - kaže Omerović. 

I Džemka Demirović, porijeklom sa Sokoca, će danas ispratiti žrtve genocida. Kaže da su i njoj u ratu stradali suprug, brat i druga bližnja rodbina. 

- Suosjećam sa ovim majkama, ženama, sestrama. Ovo je velika bol, tuga. Ali najveća je bol ako zaboravimo, ako se priča samo dva-tri dana u julu o žrtvama genocida - kaže Demirović.

Advija Pervan prisustvuje ispraćaju žrtava. 

- Sva su djeca jednaka, ja sam majka šehida i došla sam da odam počast ljudima koji su stradali ni krivi ni dužni. Teško je svakoj majci bez njenog djeteta - kaže Pervan.

Adel Šabanović, koji je kao dječak u Srebrenici izgubio 22 člana šire i uže porodice, svake godine u Sarajevu ispred Predsjedništva BiH isprati tužnu kolonu sa tabutima.

- Bolna su sjećanja. Tuga, žalost, suze, žive rane koje nikad neće biti zaliječene dok smo živi. Od tužne kolone koja se danas ispraća, još je tužnije kad se u njoj ne nalazi niko tvoj, barem ono malo kostiju da se ukopa. Ali, mi se moramo nastaviti boriti za pravdu i istinu, da govorimo, mi smo glas i vapaj kroz veliku maglu nepravde negiranja naših žrtava od '92. do '95. godine. Mnogo je žrtava nepresuđenog zločina do samog dolaska Morillona - od Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Srebrenice, što je poubijano, protjerano, što je skupljeno u kakvu-takvu tad slobodnu zonu Srebrenice. Dolaskom Philipa Morillona, on je kazao: "Vi ste sad zaštićena UN zona", vidjelo se u julu '95. godine, vidjelo se sve. Ovo je jedna mrlja na časti Ujedinjenih nacija i Evrope, poslije 1945., poslije drugog svjetskog rata - kazao je Šabanović.

On je dodao da je mnogo sekundarnih grobnica.

- I kad kažu: "Vi ih donosite sa strane"... a neće da kažu gdje su grobnice, i da odu na te grobnice, gdje su po noći preravljali, nosili da se ne nađe. Jednog čovjeka iskupljaju iz tri grobnice ili četiri i opet ne mogu sve da nađu. Moj je dedo ukopan na prvoj dženazi, i opet nije čitav. Otac još na Zvorničkom mostu 1992. godine izveden... U mom selu ubijeno je šezdesetero '92. godine, od toga četrnaestero djece, pa gdje je Bratunac, škola "Vuk Karadžić, ženski zatvor, Logor Sušica - silovanja mučenja, danas je načelnik Općine Vlasenica zločinac kojem se treba suditi, a on pravi cirkus sa sudom - kazao je, između ostalog Šabanović.