Sala mostarskog hotela Bristol večeras je bila premala da primi sve zaintesirane za novu knjigu Dragana Markovine "Libanon na Neretvi" te film "I bi svjetlost", Dine Mustafića, o opsadi Mostara 1993. godine.
Doslovno, ljudi su stajali strpljivo u holu hotela, dok su o knjizi govorili književnik Nedžad Maksumić, profesor Drago Bojić i režiser Dino Mustafić. Knjiga je objedinila sve što je ispisivao s dosta skrupula, trudeći se, kako je naveo, iznijeti stav o svemu što se u njegovom rodnom gradu desilo i o načinu na koji su četiri društvene ili nacionalne grupacije doživjele bolni proces u kojem su učestvovale. Libanon je motiv jer, naglašava, ima dosta "dodirnih" tačaka sa Mostarom.

- Želio sam sagledati šta četiri skupine, tri nacionalne i ona što je nekad bila jugoslovenska, jedna drugoj na kraju zamjeraju i a ne vide šta su nekom drugom napravili. Malo sam skeptičan po pitanju cilja, ali ako dvoje ljudi nakon što pročitaju knjigu promijene razmišljanja i stavove, smatram da sam uspio - istaknuo je Markovina.

Uvjeren je tvrdi, da će u ovom gradu uskoro doći do izbora, no skeptičan je po pitanju implementacije rezultat izbora, dok se ne postigne dogovor.

- Očekujem iskren razgovor, ne HDZ-a i SDA, već zajednica u ovom gradu, ali i posredan građanski blok koji bi animirao ljude koji ne glasaju. Ima nas i veliki broj vani, volio bih da se i oni uključe, pa da vidimo šta uistinu želimo - rekao je Markovina.

Film Dine Mustafića "I bi svjetlost" o opkoljenom Mostaru, jedna je od najtraumatičnijih priča prošlog rata. Autor je sinoć uoči projekcije kazao kako ima neopisivu tremu pred Mostarcima pokazati svoj ratni dokumentarac iz ’93 koji nije imao sretnu sudbinu, pa je politički bio sklonjen nakon televizijskog emitiranja.

- Došlo je vrijeme da se on može i kući prikazati, nakon 26 godina - poručio je Mustafić.

Knjiga je prema riječima fra Drage Bojića važna ne samo za Mostar, već i za sve gradove koji su tokom rata pretrpjeli velike promjene.

- Dragan piše o više Mostara. O onom kojeg nema – sa nostalgijom. To je za njega bila određena vrsta terapije. Vidi se njegova želja da se ne zaboravi ono što je bilo prije, ali i da se uvaže sjećanja drugih ljudi, kolektiviteta i da se gradi novi grad iznova. On ne mistificira prošlost. Ne upada u patetike. Iznosi činjenice, bori se protiv falcificiranja prošlosti, jer vladajuće elite o prošlosti govore u negativnom kontekstu. Nastoje to vrijeme prikazati mračnim, a to nije potpuna istina. Knjiga otvara više tema, nego što daje odgovora - pojasnio je Bojić.