Kuća puna smijeha: Supružnici Tomić iz Rame imaju devetero djece

Objavljeno: 23.02.18 u 19:19

Današnje porodice u prosjeku imaju od dvoje do četvero djece. Nažalost, taj broj se s novim generacijama smanjuje. Nije tako samo u BiH, nego je još gori standard u državama u okruženju. 

Tomići su novog člana porodice, djevojčicu koja još nema ime, dobili prije sedam dana
Tomići su novog člana porodice, djevojčicu koja još nema ime, dobili prije sedam dana

Rijetke su porodice koje imaju petero i više djece. Uvijek postoje razlozi zašto je tako. Ipak, neki ne gledaju na razloge, nego su pune vjere i hrabrosti.

Među takvima su i Ante i Mara Tomić, koji su prije sedam dana dobili deveto dijete i to djevojčicu, piše Bljesak.info.

Ante je iz Jaklića, a njegova supruga Mara je iz Rumboka. Brak su sklopili 2000. godine. U skladnom braku dobili su deveto dijete.

Najstarija kćerka Ružica (2002.) pohađa Srednju školu Prozor obrazujući se za zanimanje kuhar. Monika (2004.) pohađa osmi razred, brat Josip (2005.) ide u šesti razred, Zoran (2007) učenik je petog razreda, Petra (2008.) četvrti je razred, Ivana (2009.) je drugi. Svi su oni uspješni učenici OŠ fra Jeronima Vladića Ripci.

Mateo (2011.) i Antonia (2014.) još ne idu u školu. Djevojčica koja je rođena prije sedam dana, 16. februara, još nije dobila ime. Porodica se dogovara oko toga, jer se o svemu dogovaraju.

O tome kako se snalazi s tolikim brojem maloljetne djece, majka Mare smireno, s blagim majčinskim osmijehom kaže:

- S djecom se snalazim tako da sve poslove obavljamo zajedno. Oni mi puno pomažu, posebno stariji. Najteže mi je kada su bolesni, ali i to, hvala Bogu, prođe. Posebno me veseli to što smo vezani jedni za druge i to što smo jedni drugima velika potpora u svemu. 

Otac Ante, koji je keramičar i vrstan majstor s kamenom, kada ima posla radi u Rami, a kada nema odmah je na nekom poslu u Republici Hrvatskoj. Ovih dana je na radu u Dubrovniku.

- 'Ništa nije lako. Naša djeca su naš život i naša radost. Zamislite samo koliko treba da ih opremimo u školu, da ih svaki dan nahranimo, ali mi se ne bojimo. Radim stalno i borimo se svi zajednički. Dok je bilo posla ovdje radio sam u Rami, kada nestane posla tu, idem u Hrvatsku. Tamo je ipak bolje, jer se posao bolje plaća zbog višeg standarda. Ne razmišljam o odlasku u Njemačku ili neku drugu zemlju do zadnjeg trenutka, sve dok se možemo izboriti za egzistenciju na ovakav način - s osmijehom priča Ante.

S obzirom na brojnost obitelji sigurno je kuća uvijek puna smijeha, vike i plača. A prema njihovim izrazima lica, ova kuća je uglavnom kuća radosti i smijeha. Jedni drugima su najveća podrška i snaga.