Radi se o osobama koje su iz nekog razloga ostale bez krova nad glavom, a nerijetko su spavali i na ulici, nekom napuštenom objektu ili kod bližih srodnika.

Socijalne službe ovakve osobe smještaju u Prihvatilište gdje imaju redovne obroke, čistu posteljinu i toplu sobu. Razne su ih sudbine dovele do toga da nemaju svog doma, a ni nekoga ko bi brinuo o njima. 

S obzirom na aktuelnu situaciju sa koronavirusom da bi bili primljeni u Prihvatilište, sve osobe moraju da imaju negativan nalaz na COVID-19, kazala je za Faktor socijalna radnica Adela Bahto.

 

 

- Test ne smije biti stariji od 48 sati, a po dolasku osoba se smjesti u izolaciju na period od 14 dana, nakon toga se seli u sobu gdje su korisnici Prihvatilišta – kaže Bahto. 

Ističe da posljednjih godina nema značajne razlike u broju korisnika tokom ljeta i zime.

"Stanari" Prihvatilišta nisu raspoloženi da govore, uglavnom se stide svog stanja i muke koja ih je natjerala da traže spas u Prihvatilištu, ali sretni jer imaju barem tu mogućnost kako bi živjeli koliko-toliko dostojanstveno.