Visoki krivični sud odbio je žalbe branitelja i državnog odvjetništva te potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je Tomislav Viktor Basa osuđen na devet godina zatvora zbog ubistva Ibrahima Dedića.
Time je ubistvo bankara iz jula 1999. godine dijelom pravomoćno razriješeno. Naime, ni 23 godine kasnije nije poznato ko je bio drugi počinitelj koji je bio s Basom kad je Dedić likvidiran, kao ni koji je motiv ubistva.
Zagrebački Županijski sud je 17. decembra 2021. bivšeg vojnika s hrvatskim, nizozemskim i švicarskim državljanstvom Tomislava Viktora Basu nepravomoćno proglasio krivim te ga osudio na devet godina zatvora. Vraćen je u istražni zatvor u kojemu se nalazi od hapšenja u januaru 2020.
VEZANI TEKST - Ubica bankara Ibrahima Dedića ponudio milion kuna kaucije, sud odbio
Njegovi branitelji advokati Igor Butorac i Ivan Krnića te advokatica Jadranka Sloković žalili su se na presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni tražeći da drugostepeni sud ukine presudu i vrati predmet na novo suđenje ili da mu umanji kaznu. Državni odvjetnik je, pak, tražio izricanje duže kazne.
Basu su teretili da je 3. jula 1999. oko 22.30 sati zajedno s još jednim napadačem čiji identitet nije utvrđen, sačekao dolazak Ibrahima Dedića u Ivekovićevu 17 u Zagrebu gdje je Dedić stanovao. Nakon što je Dedić ušao u zgradu u njega su ispalili najmanje 22 komada metaka iz automatskog pištolja tipa Škorpion kalibra 7,65 mm te pištolja HS kalibra 9 mm.
Izrešetani Dedić pao je na samim ulaznim vratima te je ostao ležati potrbuške tako da mu je gornji dio tijela bio vani, a noge i donji dio tijela unutar ulaza. Svjedoci su čuli kako zapomaže nakon čega mu je jedan počinitelj prišao te iz neposredne blizine ispalio tri hica u potiljak. Potom su se odvezli u BMW-u.
U samom ulazu, kao i putem do vozila, a kasnije i u vozilu koje je korišteno pronađeni su tragovi krvi tad nepoznate muške osobe iz čega su zaključili da je jedan od ubica ranjen i da je obilno krvario. Tokom postupka zatraženo je vještačenje tragova krvi pronađenih na mjestu događaja, kao i u BMW-u, a vještak je zaključio da oni pripadaju istoj nepoznatoj muškoj osobi.
S obzirom na napredovanja DNA analize krajem oktobra 2019. godine ponovno su vještačili pronađene tragove kako bi izolirani djelomični DNA profil počinitelja kojega će moći usporediti s onima u CODIS bazama. To je pretraživanje dalo rezultata krajem januara 2020. kad su utvrdili podudarnost Basina DNA profila s onima pronađenim nakon događaja, odnosno tragovi krvi okrivljenika nalaze se na mjestu događaja, u korištenom BMW-u kao i na majici ubijenog Dedića.
Basu, koji živi u inostranstvu i koji je periodično dolazio u Hrvatsku, uhapsili su lani 30. januara. Nakon hapšenja policajci su pojasnili da su čekali nekoliko godina da Basa iz inostranstva dođe u Hrvatsku kako bi potvrdili svoju sumnju da je na zagrebačkoj Peščenici ubio bankara Dedića.
VEZANI TEKST - Nakon 20 godina otkrivene ubice bankara Ibrahima Dedića, sarađivao i sa Fikretom Abdićem
O Ibrahimu Dediću kružile su razne priče o tome kako je zaradio novac i osnovao banku. Prema nekim pričama već je u srednjoj školi odlazio s braćom raditi u Njemačku. Prema jednoj od priča bio je lažni fotograf i hvatao ljude po zagrebačkom Maksimiru, a onda im nikad ne bi isporučio uratke. Treća verzija je da je prostitutkama iz Gajeve ulice upravo on bio svodnik.
On je tvrdio da je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, a neki njegovi poznanici su tvrdili da je studirao Pravo u Zagrebu.
U medijima je dobijao veliku pažnju jer je za vrijeme rata Bošnjake izbjeglice iz BiH obezbjeđivao hranom i odjećom. Pomoć je najčešće dijelio ispred džamije u Folnegovićevom naselju, ali obično nije spominjao da nije sam kupio robu. Naime, bila je riječ o humanitarnoj pomoći koja je stizala iz islamskih zemalja.
Početkom 1998. godine Dedić je, na istom mjestu gdje je likvidiran, preživio pokušaj atentata. Zaradio je prostrjelnu ranu vrata i završio u bolnici. Novinarima je rekao da je žrtva ucjene i da ucjenjivači od njega traže dva miliona dolara. Tvrdio je da ga policija nedovoljno štiti, a kada je izašao iz bolnice zagorčavao je život svojim komšijama za koje je tvrdio da su uključeni u napade na njega.
Ibrahim Dedić u bolnici nakon što je na njega izvršen atentat
Znao je za slučajne prolaznike tvrditi da su potencijalni atentatori, a novinare je optuživao da pišu provokativne tekstove. Kada bi imao pauze od odlazaka psihijatru, dolazio je galamiti u novinske redakcije.
Među imenima koja su se spominjala kao potencijali krivci za ubistvo bilo je i ono Fikreta Abdića. U medijima se pojavila informacija kako su Abdić i Dedić sarađivali na nizu unosnih poslova, a nakon što je Abdić odlučio zaboraviti fantomsku tvorevinu Autonomna pokrajina Zapadna Bosna i skloniti se u Hrvatsku, Dedić nije bio sklon oprostiti mu dugove. Navodno je godinama pokušao naplatiti ono što mu Abdić duguje, a prije ubistva počeo mu je prijetiti da će otkriti pojedinosti o njegovim navodno mutnim poslovima u saradnji s hrvatskim vlastima.