Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Poštovani građani i građanke Bosne i Hercegovine,

Danas obilježavamo sedamdeset i sedmu godišnjicu obnove državnosti Bosne i Hercegovine, odnosno godišnjicu Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.

Još jučer sam u izjavama za medije kazao, i danas ću ovdje to da ponovim. Djelo obnove državnosti Bosne i Hercegovine zapravo je djelo jedne izuzetne generacije ljudi. Ljudi koji su prevazilazeći ideološke, političke i etničke razlike, imali dovoljno mudrosti, koja nam danas često nedostaje, da pronađu ono što je njihov zajednički interes. A taj zajednički interes je država.

Mogli bi danas ovdje satima govoriti o tome koliki doprinos obnovi državnosti su dali ljudi poput Rodoljuba Čolakovića, Vojislava Kecmanovića, Avde Hume, Sulejmana Filipovića i mnogih drugih. Pa opet o njima i brojnim drugim herojima i antifašistima ne bi stigli da kažemo sve. O njima neka govori historija i neka se o njima pišu knjige, kao što to, recimo, čine Francuzi, kada pišu o vođama Francuske revolucije.

Imena heroja i nevinih žrtava

Danas smo obišli nekoliko spomen-obilježja, kako onih iz perioda sjećanja na narodnooslobodilačku borbu, tako i spomen-obilježja vezana za period posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na svim tim spomenicima utkana su imena heroja i nevinih žrtava koji su svoje živote dali za Bosnu i Hercegovinu.

Često ostanem zagledan u imena žrtava ispisana na Vracama i na Spomen-obilježju ubijenoj djeci Sarajeva. I pitam se, šta su zločincima ta djeca kriva. Nema odgovora. Osim spoznaje da su ubijena od iste ideologije, ideologije fašizma, mržnje i zla.

No, unatoč svemu tome, unatoč tim bolnim činjenicama, Bosna i Hercegovina nije ubijena, niti je ubijena ideja Bosne i Hercegovine. Ona živi kroz mlađe generacije, koje vole svoju domovinu, a od domovine žele da naprave naprednu i sigurnu državu. Danas smo ovdje na kraljevskom gradu Bobovcu, jednom od simbola napredne države Bosne. Ovo mjesto je materijalno svjedočanstvo o snazi naše države i njenoj sposobnosti da bude svoja i ničija drugo do svoja.

Tadašnja država Bosna, iako razapeta između Istoka i Zapada, našla je svoje mjesto pod nebom, jer je, zahvaljujući njenom tadašnjem vođstvu, bila jedna stabilna zemlja koja je čvrsto čuvala svoje granice od vanjskih neprijatelja. Ovdje, na Bobovcu, čuvala se i bosanska kraljevska kruna. Danas ne postoje krune, ali još uvijek postoji država Bosna i Hercegovina. I moramo je čuvati kao krunu napora generacija koje su se za nju borile, od Kulina bana pa do danas.

Nikada se zastava sa ljiljanima ne bi zavijorila kao što je 22. maja 1992. godine pred sjedištem Ujedinjenih nacija, da Stjepan II Kotromanić nije podigao ovaj srednjovjekovni grad i da prije njega Ban Kulin i ostali srednjovjekovni vladari Bosnom nisu upravljali kako su upravljali.

Kruna napora pradjedova

Ne bi se ljiljani zavijorili 1992. da 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, bosanskohercegovački antifašisti nisu obnovili držаvnost Bosne i Hercegovine. Niti bi se desilo bez Bosanaca i Hercegovaca koji su bili spremni braniti svoju domovinu, kao krunu napora svojih pradjedova, pod svaku cijenu.

Možemo i moramo biti ponosni na sve one koji su zaslužni što danas stojimo ovdje. Ukoliko iz njihovih iskustava i napora izvučemo pouke, a mislim da smo ih izvukli, onda ćemo sigurno znati šta nam je i u budućnosti činiti.

Naša država nama nije poklonjena, ona je teškom mukom izborena. Stoga nikome nećemo dozvoliti da nas promocijom i zalaganjem za nekakve nazadne koncepte vraća u bitke koje smo dobili. Budućnost pripada onima koji žele da gledaju naprijed. Vjerujem da sada postoji osnova za napredovanje države, a da ćemo se u prošlost vraćati tek kroz sjećanje.

Svim građanima Bosne i Hercegovine još jednom želim sretan Dan državnosti.