open-navfaktor-logo
search
Postoje izuzeci
Koji parlamentarci su se odricali uvećanih plaća, paušala i naknada?
Najvažniji korak na putu ka postojećem iznosu plaća i naknada državnim parlamentarcima napravljen je 2008. godine, usvajanjem Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH
29.09.2018. u 08:36
get url
text

Državni parlamentarci će, sada je već izvjesno, i u naredne četiri godine primati plaće nekoliko puta veće od prosječnih, u iznosima od pet pa do čak sedam hiljada KM.

Ustav BiH kaže da se naknade za lica koja obavljaju funkcije u institucijama BiH ne mogu umanjiti za vrijeme trajanja mandata nosioca funkcije, što znači da je još uvijek aktuelni saziv Državnog parlamenta mogao umanjiti plaće i naknade, ali tek za saziv koji dolazi nakon oktobarskih izbora. S obzirom da to nije učinjeno, parlamentarci će najmanje do 2022. godine dobijati dva do tri puta veće mjesečne iznose nego što su dobijali početkom ovog milenija.

Tada je osnovna plaća za ministre u Vijeću ministara BiH i državne parlamentarce iznosila oko 1.500 KM, a uz nju su još primali paušal u iznosu od 840 KM. Prvi korak na putu ka povećanju tih primanja napravio je saziv Vijeća ministara BiH na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom (SDP) prije isteka mandata, objedinivši plaće i paušale u jedno, kako bi na ime "bijelog hljeba" u narednih godinu dana primali 2.340, a ne 1.500 KM.

Sadašnji generalni sekretar SBB-a Munib Jusufović je zatim 2003. godine u okviru Administrativne komisije pokrenuo inicijativu za povećanje plaće, pod izgovorom potrebe "izjednačavanja" plaća sa ministrima u Vijeću ministara BiH. Jusufovićevu inicijativu za povećanje plaće na 2.300 KM podržali su svi članovi Administrativne komisije, osim Šefika Džaferovića (SDA), koji je zbog toga podnio ostavku na mjesto u toj komisiji

Džaferović je zatim odbio primati 800 KM, odnosno iznos za koji je uvećana plaća državnim parlamentarcima. S obzirom da mu je prvog mjeseca na račun uplaćen uvećani iznos, sadašnji dopredsjedavajući Zastupničkog doma je razliku, o čemu su i mediji izvještavali kao o političkom presedanu u BiH, uplatio nazad na račun Parlamentarne skupštine BiH, a zatim je ispunio nalog na osnovu kojeg je mjesečni iznos od 800 KM do kraja mandata uplaćivan Fondu za stipendiranje posebno nadarenih učenika i studenata FONUS. I bio je jedini koji se u tom sazivu odrekao primanja.

Najvažniji korak na putu ka postojećem iznosu plaća i naknada državnim parlamentarcima napravljen je 2008. godine, usvajanjem Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Amandmani koje je tada uputila SDA, a čiji je cilj bio da se parlamentarcima ne povećavaju plaće na sadašnji nivo, nisu prihvaćeni.

- Naše plaće su preko 3.000 maraka, i s time se može dostojanstveno živjeti. Plaće činovnika, vojnika, policajaca su većinom ispod 1.000 maraka. Ti ljudi su na granici bijede. Dok kupe hranu, odijelo, djeci knjige, cipele i tako dalje, ne može se to sa primanjima koja su ispod 1.000 maraka – kazao je na sjednici Zastupničkog doma 14. maja 2008. godine tadašnji šef Kuba zastupnika SDA Bakir Izetbegović.

Ovakav stav je rezultirao optužbama za pokušaj "ponižavanja" Parlamenta BiH i "srozavanja njegovog ugleda", ponajviše zbog prijedloga da se ne isplaćuju paušali u iznosu od 840 KM.

- Paušal je kategorija koja postoji u parlamentima gdje ne postoje profesionalni poslanici. Ljudi koji rade svoj posao na svojim radnim mjestima dođu u parlament i onda imaju paušal – pojašnjavao je Džaferović svoj stav o potrebi ukidanja paušala.

- Uzmite tih 5.000 maraka pa nemojte se ljutiti na nas što mi to nećemo da uradimo – dodao je Izetbegović.

Zakon je usvojen sa 30 glasova "za", osam "protiv" i jednim "suzdržanim". Međutim, uvećanu plaću su primali i oni koji su glasali za usvajanje i oni koji su glasali protiv, osim Šefika Džaferovića i Bakira Izetbegovića, koji su potpisali nalog da se njihov iznos paušala, od po 840 KM mjesečno, preusmjerava Fondu za stipendiranje posebno nadarenih učenika i studenata FONUS.

Zastupnici SDP-a, predvođeni Zlatkom Lagumdžijom i Denisom Bećirovićem, nisu podržali povećanje plaća, ali su uvećanje uredno koristili. Svojevremeno je Bećirović uputio inicijativu za ukidanje paušala, smanjenje plaća te smanjenje ostalih naknada, a sredstva koja bi se na taj način uštedjela, predložio je Bećirović, se trebaju usmjeriti na formiranje Fonda za stipendiranje nadarenih studenata i učenika u BiH. Inicijativa nije urodila plodom, ali to nije potaknulo SDP-ovog zastupnika i "predsjednika za sve naknade" da se odrekne privilegija i dio sredstava preusmjeri u stipendiranje nadarednih studenata i učenika.

S druge strane, početkom još uvijek aktuelnog mandata, tačnije 10. decembra 2014. godine, podnio je zahtjev za isplatu naknada za odvojeni život, što je privilegija koju je koristio i u prethodnim mandatima. Kada su u pitanju državni parlamentarci koji su imali pravo na tu naknadu, a nisu je koristili, ponovo se vraćamo na Šefika Džaferovića. On je u periodu u kojem je imao zakonsku mogućnost da koristi ta sredstva, od 2005. do 2013. godine, odbio koristiti ih.

Kao što nije podjednak angažman svih državnih parlamentaraca koji su u proteklim godinama imali priliku sjediti u najvišem zakonodavnom tijelu BiH, tako nije jednak ni odnos prema konzumiranju budžetskih sredstava. Neki od najglasnijih zagovornika racionalizacije troškova u praksi su bili najveći potrošači, a svoje se tradicije crpljenja novca po svim mogućim i nemogućim osnovama ne odriču ni nakon više od deceniju budžetskog parazitiranja.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.