U njoj se uvijek tražilo mjesto više, a tamo su mnoga poznata imena narodne muzike doživjela muzičku afirmaciju.
U to vrijeme rahmetli Ćazim Čolaković je slovio za jednog od najboljih i najtraženijih pjevača i dugo vremena bio je zaštitni znak kafane "Kod Davida". Ona je bila odskočna daska u karijeri i Šerifu Konjeviću, Halidu Muslimoviću, Ameli Zuković, Semiru Ceriću Koketu, Rizi Hamidoviću...
- To je stvarno dugo vremena bila kultna kafana. Specifičnost njegove kafane su brezove polutke po zidovima, a školjke od jaja po plafonima. U prvom dijelu su bile kožne kifle, a u drugom dijelu klasični stolovi. Iznad stolova bile su korpe koje su bile pričvršćene silukom na plafonu i bile su numerisane. Kada se korpa spusti na sto, niko tu ne sjeda i ti gosti mogli su doći u 22 sata. Tu su dolazili najpoznatiji sportisti, političari, privatnici, glumci, pjevači...
Od mlađih gostiju u to vrijeme sjećam se Nijaza Skenderagića. David je vršio posebnu selekciju gostiju. Većinom su to bili stalni gosti, negdje oko 90 posto, a ostalih 10 posto morali su proći njegovo testiranje. Za specijalitete u kafani bila je zadužena Davidova supruga, a na vratima je stajao njen brat koji je bio bivši policajac – prisjeća se Amela Zuković.
Zuković je u ovom poznatom sarajevskom ugostiteljskom objektu pjevala skoro dvije godine.
- Kod Davida sam svaku noć nastupala tokom 1982. i 1983. godine. To mi je bila odskočna daska za dalje u karijeri. Vlasnik David mi je jako puno pomogao. On je lično platio šest mjeseci korepeticiju sa Jozom Penavom. Znao je da imam potencijal, ali da to treba neko usmjeriti na pravi način. Kod njega sam dobila i prvu ličnu kartu, jer sam tamo počela pjevati kada sam imala 17 godina – ističe Amela.
Cerić: Bilo je tuča vrlo, ali vrlo malo
Vlasnik David kafanu je izdao 1987. godine jer njegovi sinovi nisu željeli da nastave posao.
- David je uvijek bio vlasnik, a onda je kafanu izdao Ćazimu Čolakoviću, a potom dvojici momaka iz Nedžarića. Kada su ti momci preuzeli posao, ja sam pjevao 7-8 mjeseci. Kod Davida je lansirano mnogo pjevača. Halid Bešlić je tamo dugo pjevao. Prekoputa su bili studentski domovi i bilo je među gostima dosta studenata završnih godina koji su pronalazili sebe uz naše pjesme. Generalno, bilo je jako puno fine raje. Bilo je tuča vrlo, ali vrlo malo. Ako kažem nikako, onda ću slagati. Možda u dva mjeseca neki belaj koji počne u kafani, a završi ispred – prisjetio se Semir Cerić Koke.
U nekada omiljenom sarajevskom okupljalištu jedno vrijeme je pjevao i Halid Muslimović.
- To je bilo 1980. godine. Kod Davida sam pjevao par mjeseci, a vlasnik je bio zadovoljan, tako da mi je davao duplu plaću. Kada sam tu pjevao, sve je bilo puno sat vremena pred početak nastupa. U zimskom periodu se pjevalo do 23 sata, a ljeti do ponoći. Svirka je počinjala oko 19 sati. Kod Davida je uvijek bila dobra muzika, ali i kuhinja – kaže Muslimović koji dodaje da se 80-ih godina u Sarajevo preselio na nagovor Ibre Mangafića.