Ko je kriv za maratonske sudske procese: Spora pravda je najveća nepravda

Objavljeno: 04.02.18 u 18:19 Autor: E. F.

Iako je izreka "Pravda je spora, ali dostižna" svima dobro poznata, sudeći po pojedinim sudskim procesima koji se vode u BiH, čini se da ona nerijetko isuviše kasno dolazi.

Svjedoci smo da se suđenja koja bi mogla biti okončana za nekoliko mjeseci otežu u nedogled, pa tako vrlo često oštećeni prolaze kroz pravo mučenje. Ujedno se troškovi sudskih postupaka zbog čestih odgoda ili ponavljanja ročišta multipliciraju. Sve to, naravno, plaćaju građani.

Ponavljanje suđenja

Jedan od takvih procesa koji u posljednje vrijeme zaokuplja pažnju javnosti jeste slučaj Sanjina Sefića koji je optužen za izazivanje saobraćajne nesreće u kojoj su poginule studentice Selma Agić i Edita Malkoč. Optužnica protiv njega je podignuta prije godinu, ali suđenju se još ni blizu ne nazire kraj. Ono je odgađano u nekoliko navrata. Izostanak advokata i optuženih bez posebnog opravdanja ili nedolazak pozvanih svjedoka ostavlja dojam "razvlačenja pameti" oštećenim, ali i cjelokupnoj javnosti. Zbog procesnih problema ovo je suđenje, samo što je počelo, moralo krenuti iznova.

Stručnjaci ističu kako bi sudski postupak kao što je slučaj sa predmetom Sefić trebao biti završen u roku od nekoliko mjeseci, naročito ako se ima u vidu da postoje neoborivi dokazi na strani Tužilaštva.  

Dužina sudskih procesa ovisi od radnji dokazivanja, odnosno vještačenja koja često zahtijevaju određeno vrijeme da se provedu, kao i od dolaska svjedoka, ali bi se ona morala okončati u razumnom roku. Ipak, branioci optuženih nerijetko namjerno odugovlače sa postupkom, naročito u slučajevima gdje za krivnju optuženog postoje jaki dokazi. Na taj način, svakako odgađaju odlazak svojih branjenika u zatvor, koji je mnogo neugodniji od boravka u pritvorskim jedinicama.  

Nerijetko i sami advokati propuštaju suđenja, pa je tako naprimjer advokat Rusmir Karkin, koji brani jednog od optuženih u slučaju Sefić u dva navrata već novčano kažnjavan, i to sa 6.000 KM. Međutim, i ta kazna je uslijedila nakon što su javnost i oštećeni javno iskazali svoje nezadovoljstvo zbog tromog i neefikasnog postupka. 

- Mi pravnici često kažemo kako je spora pravda često najveća nepravda. Građani itekako imaju pravo biti nezadovoljni, naročito u krivičnim procesima, da ne govorimo o parničnim koji znaju trajati i više od deset godina. Žrtve odnosno oštećeni nemaju skoro nikakva prava, to se mora pod hitno mijenjati i to krivičnim zakonom – kazao je za Faktor Vehid Šehić, pravni ekspert.

Branioci optuženih u nekim slučajevima znaju maksimalno zloupotrebljavati svoje ovlasti pa tako odbijati saslušanje određenog vještaka kao što je to bio slučaj sa suđenjem u slučaju ubijene advokatice Jasmine Koričić u Bihaću. Ovo suđenje je trajalo skoro tri godine. Osuđujuća presuda je donesena u posljednjem čas prije nego što bi optuženi po sili zakona morao biti pušten na slobodu. Toliko se ne sudi ni velikoj organiziranoj kriminalnoj grupi koja je počinila najgnusnije zločine. Također, dvije godine se sudilo i za monstruozno ubistvo Milice Lalić u Sarajevu.

Advokatima ovakvo razvlačenje sudskih postupaka itekako odgovara ne smo zbog njihovih klijenata već i zbog njihove zarade, naročito kada su u pitanju oni koji su postavljeni po službenoj dužnosti. Zanimljivo je da branioci po svakom ročištu koje bude održano pa čak i odgođeno inkasiraju 450 KM. Nekoliko puta manje koštaju sudije odnosno tri člana vijeća, tužitelj kao i daktilograf koji prisustvuju suđenju. Početak pretresa koša 900 KM.

Ovo je za Faktor potvrdila i glavna tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo, Dalida Burzić. 

- Ja sam kao sudija advokatima znala potpisivati troškovnike od 120.000 KM. S druge strane prosječna plaća tužioca iznosi 2.500 KM. Dakle advokati po samo jednom ročištu koštaju nekoliko puta više nego tužilac, tri člana sudskog vijeća i daktilograf zajedno - kazala je Burzić. 

Jedan od maratonskih sudskih procesa koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu svakako je suđenje u predmetu GRAS. Ibrahimu Jusufraniću i Branislavu Petroviću sudi se već dvije i pol godine. Slično je i sa predmetom Samir Kurtović koji je optužen za navođenje na prostituciju. Radi se o pritvorskom predmetu i ukoliko presuda ne bude izrečena do marta mjeseca, Kurtović će po sili zakona biti pušten na slobodu.

- Maratonski sudski procesi stvaraju percepciju da sudska vlast ne izvršava svoju ulogu odnosno da nismo isti pred zakonom. Borba za vladavinu prava jeste upravo to - da svi budemo isti pred zakonom i ako to nije tako provedeno, za to bi neko morao odgovarati – kaže Šehić.  

Jedan od rijetkih svijetlih primjera kada je u pitanju pravosuđe u našoj zemlji jeste proces koji se nedavno u Kantonalnom sudu u Tuzli vodio protiv Jerka Ivankovića Lijanovića, nekadašnjeg federalnog ministra poljoprivrede. On je osuđen na devet godina zatvora zbog organizovanog kriminala  i zloupotrebe položaja, zbog okorištavanja u postupcima dodjele poljoprivrednih podsticaja u periodu od 2011. do 2014. godine na području FBiH. Iako se radi o privrednom kriminalu koji je izuzetno komplikovan za dokazivanje, suđenje u ovom slučaju je okončano za svega 20 mjeseci.

Jedan od primjera efiklasnog sudskog postupka jeste onaj koji se vodio u predmet Muhamed Ali Gaši i drugi. Suđenje kriminalnog grupi koje bilo izuzetno složeno i u kojem je bio veliki broj optuženih kao i svjedoka te dokaza koje je trebalo izvesti, okončano je za svega osam mjeseci. Suđenje je trajalo po cijeli radni dan i samo u tom danu saslušavano je po nekoliko svjedoka. No, u posljednje vrijeme tako dinamičnih suđenja nema pa se uglavnom saslušava jedan do maksimalno tri svjedoka.

- Neshvatljivo je da neki procesi toliko dugo traju, ali tu imate ulogu advokata koji koriste sve procesne mogućnosti. Tako se stvaraju i veliki troškovi koji su potpuno bespotrebni i upravo bi to trebao spriječiti novi projekat kojim se nastoje unaprijediti efikasnost pravosuđa - kaže naš sagovornik.

U domaćem pravosuđu često se bilježe i slučajevi da se kazne izrečene u prvostepenom postupku potpuno poništavaju, a kompletni sudski procesi nakon što bivaju okončani ponavljaju i to uglavnom zbog povreda postupka.

Milionsko suđenje

Stručnjaci smatraju da se postupci ponavljaju zbog lošeg sudskog poznavanja procesnih zakona. Jedan od maratonskih sudskih procesa koje se već 12 godina vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu jeste suđenje Samiru Bejtiću, optuženom za ratni zločin počinjen na Kazanima kod Sarajeva. Fahrija Karkin, advokat koji brani Bejtića kojem se četvrti put obnavlja suđenje, kazao je da bi ovaj proces mogao koštati oko tri miliona KM.

- Bejtićev postupak je počeo ispočetka i sada se saslušavaju svjedoci. Naročito je ružno to što se opet saslušavaju porodice poginulih, ubijenih, to je otvaranje rana... To će da traje jako dugo jer ima puno svjedoka - istaknuo je Karkin.

Vrhovni sud Federacije BiH je 2015. ukinuo posljednju presudu kojom je Bejtić oslobođen optužbi, a predmet je ponovo vraćen na suđenje Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Prije toga, Bejtić je 2006. bio osuđen na 14 i po godina zatvora za zločine počinjene na Kazanima, a potom je dva puta oslobođen – 2008. i 2011. godine. Vrhovni sud je svaki put ukidao presude Kantonalnog suda i ukazivao na bitne povrede odbredaba krivičnog postupka.

- Pravda i istina o svemu nema cijenu, ne treba gledati materijalni momenat ukoliko nam je cilj da se dođe do pravde. Sudska pravda nije pravda veoma često jer je sud limitiran sa mnogim stvarima. Ne može se suditi na osnovu rekla kazala, već na osnovu činjenica koje nešto utvrđuju van svake razume sumnje. Nisu u tom smislu problem ni oslobađajuće presude niti činjenica da se kazne ukinu, ali treba učiniti sve da pravosuđe bude što efikasnije i da se sudi na osnovu činjenica, a onda neće biti ni poništavanja presuda niti ponavljanja suđenja – kazao je Šehić za Faktor.