Ove rakete početkom 1992. godine prešle su u ruke Operativne grupe Vojske Jugoslavije u BiH tzv. VRS.

- Prije pet godina sam preko medija lično upozoravao da su rakete LUNA još u skladištima kasarne Kozara u Banjoj Luci iako su još 2010. godine bile planirane za uništenje. Čak sam bio dobio i slike iz skladišta koje sam ustupio medijima gdje se vide specijalizovana vozila i rakete koje su ograđene sa žutom trakom što znači da je riječ o bojevim raketama.

Odgovor tadašnje ministrice odbrane BiH Marine Pendeš je bio da se radi o školskim primjercima rakete i to osam komada i da postoje samo dvije bojeve rakete koje sve zajedno čakaju na uništenje.

Ministrica je kazala da je riječ o školskim sredstvima koja ne podliježu ograničenjima po pitanju skladištenja koja se koriste u Oružanim snagama BiH, iako je rekla da postoje i dvije bojeve rakete i dodala da se na istoj lokaciji nalazi i pet specijaliziranih teretnih vozila raketonosača 9T29M2 ZIL 135 i da su pod fizičkim osiguranjem te da se ta oprema ne može zloupotrijebiti. Na kraju se između ostalog pohvalila uništenjem 30.081 automatskom jurišnom puškom M-16A1 u kalibru 5.56 mm što je bila perspektivna imovina OSBiH u NATO standardu - pojašnjava za Faktor vojni analitičar i eskpert za sigurnost Nedžad Ahatović. 

Ističe kako je interesantno kako niko godinama ne vodi računa o tim aktivnostima, "u kojima oružje koje može biti prijetnja sigurnosti s obzirom na nasilne aspiracije i iredentističku politiku političkog establišemnta iz Banja Luke nikako da dođe na red za uništenje".

- U konkretnom slulčaju kod raketa LUNA radi se o sistemima kupljenim od SSSR-a 1970. godine za potrebe JNA koji imaju domet od 70 km i bojevu glavu od 420 do 450 kg, kalibra 544 mm duge 9 metara i ukupne brzine 3 maha. To su rakete koje nemaju osjetljivih optoelektronskih sklopova za vođenje i sa kojima se gađa po balističkoj ubacnoj putanji. Takvo oruđe može biti spremno za dejstvo za svega 20 minuta, ako nema nepopravljivih mehaničkih kvarova ili problema sa gorivom na samoj raketi.  

Pet godina poslije taktičke rakete zemlja-zemlja LUNA, iz magacina OSBiH Krčmarice kod Banje Luke, još nisu uništene ni nakon saglasnosti koju je dalo Predsjedništvo BiH. I naravno mediji su se opet nakačili na tu temu tezom da se sve koči radi toga što zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić traži način da firme iz Srbije dobiju posao oko uništenja raketa LUNA, iako se na javni oglas prijavila i jedna kompanija iz SAD-a. No, stvari su daleko dublje od namještanja tendera. Preuzimanje namjenske industrije entiteta RS od Srbije logičan je slijed koraka nakon što je Srbija sa RS-om potpisala Sporazum o saradnji i u oblasti namjenske industrije. Dokumentom koji su potpisali tadašnji predsjednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica i predsjednik Boris Tadić, tadašnji predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik i predsjednik RS-a Dragan Čavić, predviđeno je posebno razvijanje saradnje u privredi, nauci, obrazovanju gdje je obuhvaćena i namjenska industrija RS-a - pojašnjava Ahatović i dodaje: 

- Cilj je sasvim jasan-povećanje profita srbijanskog Yugoimporta SPDR-a kroz proširivanje ponude i mogućnosti. Recimo u slučaju banjalučkog preduzeća Kosmos (bivšeg lidera u remontu radarskih i raketnih sistema u nekadašnjoj Jugoslaviji ), već duži vremenski period se u medijima spekulira o navodnoj prodaji srbijanskih PZO raketnih sistema 2K12 KUB (SAM-6 Gainful) Egiptu, gdje bi u remontu i pripremi tih sistema za prodaju Kosmos imao ključnu ulogu.

Da te glasine nisu baš bez osnova dokazuje i nedavna posjeta ministra odbrane Nebojše Stefanovića Egiptu. Tada je sa glavnokomandujućim Oružanih snaga Egipta, ministrom odbrane i vojne proizvodnje general-potpukovnikom Mohamedom Ahmedom Zakijem, potpisan memorandum o saradnji između te dvije zemalje u oblasti odbrane. Radi se o aktivnostima koje će ishoditi prodaju naoružanja i vojne tehnike Srbije sa ugovorima višemilionske vrijednosti u kojima će firme iz RS-a učestvovati kao dio sistema srbijanske namjenske industrije. 

Posljednji put ЈNA je ispalila raketu LUNA na vojnom poligonu u Kalinoviku 1990. godine da bi se provjerila njena efikasnost.