Podsjeća da su prije dvadeset i šest godina, snage bosanskih Srba predvođene Ratkom Mladićem zauzele UN-ovu proglašenu sigurnu zonu Srebrenice. Ono što je uslijedilo su masovna pogubljenja bošnjačkih muškaraca i dječaka, silovanja bošnjačkih žena i deportacije. Zlodjela počinjena u Srebrenici i okolini bila su najbrutalnija faza troipogodišnjeg genocida koji su snage bosanskih Srba vršile nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine.

- Svake godine 11. jula Bošnjaci obilježavaju Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Domaći i međunarodni uglednici odaju počast i obećavaju da se Srebrenica više nikada neće ponoviti. Posmrtni ostaci žrtava pronađeni u masovnim grobnicama pokopani su u Memorijalnom centru u Srebrenici. Ovog 11. jula, ukopani su posmrtni ostaci devetnaest žrtava genocida.

Mladićevom konačnom presudom prošlog mjeseca, kompletno najviše rukovodstvo pobunjenika bosanskih Srba s početka 1990-ih sada je proglašeno krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Uprkos ogromnim dokazima o genocidu, presudama međunarodnih sudova i historijskim studijama međunarodnih naučnika, politička elita Republike Srpske, uključujući i navodno umjerenu opoziciju uključeni su u poricanje genocida, pa čak i u njegovu glorifikaciju – navodi Karčić.

Ističe da je suzbijanje trenda poricanja genocida zadatak bh. i međunarodnih naučnika, aktivista i političara.

- Jedna od mogućnosti je udvostručavanje napora usmjerenih na međunarodno obilježavanje genocida. Međunarodnom komemoracijom istina o genocidu u Bosni dodatno će se kodificirati.

Međunarodna komemoracija poprimila je različite oblike tokom posljednje dvije decenije. Posebno su važne zakonodavne rezolucije, proglašavanja 11. jula kao Dana sjećanja na Srebrenicu u zemljama širom svijeta i komemorativni događaji 11. jula – smatra Karčić.

Također navodi da su brojni parlamenti usvojili rezolucije u znak sjećanja na Srebrenicu.

- U Sjedinjenim Američkim Državama su 2005. godine Senat i Predstavnički dom usvojili značajne rezolucije u kojima su potvrdili genocid u BiH. Evropski parlament usvojio je rezolucije o Srebrenici 2005. i 2009. godine. Nekoliko parlamenata, uključujući i one u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kanadi, Australiji i na Kosovu, usvojilo je rezolucije o Srebrenici. Iako je ovo značajno, vrlo je važno da se ovaj trend nastavi i da se zakonodavne rezolucije usvoje u parlamentima velikih i regionalnih sila, kao i u svim državama članicama NATO-a i Evropske unije.

Pored usvajanja zakonodavnih rezolucija, važno je i da se 11. juli u zemljama izvan Balkana proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu. To je učinilo nekoliko američkih saveznih država i gradova sa značajnim stanovništvom bh. porijekla – kaže Karčić.

Profesor također ističe kako na taj način ove države i gradovi održavaju u životu sjećanje na genocid daleko izvan granica BiH.

- Kao što pokazuje američki primjer, nacionalna zakonodavstva mogu donositi takve odluke, ali isto tako i drugi nivoi vlasti, poput država, gradova i naselja. Drugim riječima, gradska vijeća i gradonačelnici u prijateljskim zemljama, uključujući i one sa značajnim stanovništvom porijeklom iz BiH, ne trebaju čekati da državni nivo zakonodavstva 11. juli proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu već to mogu i učiniti na drugim nivoima vlasti.

Brojni gradovi i mjesta izvan BiH održavali su komemorativne događaje povodom 11. jula tokom proteklih godina. Ovi gradovi u SAD-u i zapadnoj Evropi obično imaju brojnu bh. dijasporu. Gradovi u Turskoj takođe su održali komemoracije u znak sjećanja na Srebrenicu. Ovo je vrlo pozitivan razvoj i treba uložiti napore da se to proširi i na druge gradove – navodi Karčić, te dodaje:

- Usvajanje rezolucija u nacionalnim parlamentima, proglašenje 11. jula Danom sjećanja na Srebrenicu i održavanje godišnjih događaja 11. jula u znak sjećanja na genocid u BiH, trebale bi učiniti velike i regionalne sile, kao i sve države članice NATO-a i Evropske unije. Ove komemorativne prakse održaće sjećanje na genocid te istovremeno minimizirati uticaj onih koji ga poriču.