Podić ističe da je Sarajevo u posljednje dvije i po decenije imalo niz pokušaja uvođenja razdvajanja otpada koji su rezultirali neuspjehom.

- Radi se o tome da nikada tu nije uspostavljen kompletan sistem na način da je uspostavljena puna infrastruktura i da je onda napravljen prateći mehanizam koji bi građane motivirao da razdvajaju otpad. Sve što možete vidjeti i sada jesu parcijalni pokušaji koji neće ni na koji način neće dramatično uvećati količine otpada koji mi razdavajmo. Otpad se može na razne načine i uz pomoć raznih tehnika razvrstavati, tamo gdje se uspiju stanovnici na razne načine obučiti, motivirati, onda imate uspješno razdvajanje već na prvom koraku, na samim kontejnerima – kaže Podić za Faktor.

Ističe da je druga opcija razdvajanja otpada njegovo sortiranje i da je KJKP Rad ima, ali da se postavlja pitanje koliko ona uspješno radi i koliko se na kraju od onoga što se prikupi uspije razdvojiti.

- Rad objavljuje redovno te podatke, međutim to su još vrlo skromni iznosi koji se svake godine razvrstaju. Sortirnica je, mislim, koštala oko milion maraka. Cijela stvar oko razdvajanja otpada bi se dramatično mogla poboljšati ako bi BiH uvela tzv. depozitni sistem za plastičnu ambalažu koja je jedan od najvećih problema. Sličan sistem ima i Hrvatska, koja ga je uvela 2006. godine i zahvaljujući tom sistemu stepen prikupljenosti je ogroman – kaže Podić ističući da se u susjednoj zemlji za vraćenu plastičnu bocu dobija određena novčana naknada.

Brana tome, smatra Podić, jesu lobiji predvođeni proizvođačima pića koja se pakuju u tu vrstu otpada.

- Tako da ćete od ministarstava redovno dobiti odgovore zašto takvo nešto nije moguće i u našoj zemlji. Depozitni sistem bi moglo vrlo lahko provesti i u BiH, ali lobiji vrlo uspješno odrađuju svoj posao. Postoji niz taktika kako prikupljati otpad. Jedna od stvari koje ne želimo spominjati kada je u pitanju odlaganje otpada jeste svijest. Ima niz mogućnosti kako se stanovništvo može i naučiti i natjerati da odlaže otpad na pravilan način – kaže sagovornik.

Ističe da je nekoliko evropskih zemalja uvelo naplatu otpada po težini.

- Znači ako ga niste razvrstali, ono što predate se izvaga i onda trebate platiti više novca nego kada razvrstate. Ali to se ne može postići tako što ćete po gradu staviti 20 kontejnera i kukati kako su građani nemarni i vi niste uspjeli u tome. Sve se da riješiti, međutim kod nas možete u kontejner staviti bukvalno nuklearni otpad i onaj koji ga baci će proći nekažnjeno jer nema nikakvih kontrola, kazne su nepostojeće. Nažalost, nemamo niti jedan element prisutan koji bi davao nadu da će ovaj pokušaj sistema razdvajanja otpada uspjeti – navodi.

Podić ističe da su krive institucije vlasti jer ne ulažu dovoljno energije u rješavanje ovog problema.

- U škole postave kontejnere za razdvajanje otpada i vi nakon godinu ne možete ni pročitati šta piše na njima, a djecu je vrlo lahko naučiti. Imali smo probleme dok nije Željezara počela da radi, kada su olupine frižidera, automobila završavale u rijekama, ali sada kada je željezo postalo roba, ono se počelo i krasti. Zašto građanima ne damo da voze bez ograničenja i semafora, nastao bi haos, tako je i sa otpadom – zaključuje Podić.

Iz Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad ističu kako itekako ima smisla odvajati otpad.

Ističu kako kamioni kupe otpad iz samo jedne ili dvije vrste kontejnera koji se također kasnije ponovo sortira, dok ne kupe otpad iz crnih kanti ili kontejnera u koje se odlaže miješani kućni otpad.

Iako se građanima čini da sav otpad ide u jedan kontejner, iz Rada tvrde da to nije tako.

Građani koji žive u zgradama trebalo bi da razdvajaju papir/karton, plastiku i staklo od ostalog kućnog otpada i bacaju u za to predviđene obojene kontejnere, dok građani koji žive u privatnim objektima imaju kante za suhi i mokri otpad.

U suhi spada sva papirna, plastična, staklena ambalaža i limenke, dok se u mokri otpad svrstava sav preostali kućni otpad.

Suhi ambalažni otpad, tvrde iz Rada, vozi se u sortirnicu na kantonalnu deponiju Smiljevići gdje se dodatno sortira, te se plasira na tržište.

Ukoliko građani nemaju kante za odvojeno odlaganje otpada, prikupljeni otpad mogu odnijeti u reciklažno dvorište na deponiju Smiljevići, gdje se može predati i građevinski, kabasti, elektronski otpad uz naknadu.

Dešava se, ističu iz Rada, da pojedinci bacaju otpad u kontejnere u koje se odlaže reciklažni otpad, te da se taj otpad kupi i stavlja odvojeno i također se sortira.

Otpad koji se dovuče ide u rotaciono sito gdje se vrši izdvajanje biorazgradivog otpada. To je otpad koji se ne može iskoristiti i koji ide na deponiju.

Iz rotacionog sita otpad se šalje u kontejnere, gdje radnici vrše ručno razdvajanje papira, kartona, plastike, folije, dok se na kraju trake nalazi magnet koji prikuplja metalne materijale.

Sortirani otpad se nakon toga koristi za reciklažu.

Iz Rada ističu kako razvrstavanje otpada u domaćinstvima nikako ne treba smatrati uzaludnim poslom, te pozivaju građane da čuvaju svoju okolinu.