Sudbine preletača

Kako su 7. oktobar "preživjeli" oni koji su promijenili stranački dres

Objavljeno: 23.10.2018. u 20:46 Autor: N. P.

Većina onih koji su u proteklom mandatu mijenjali stranačke dresove testirali su svoju popularnost na Općim izborima. I većina je spoznala da njihovi raniji uspjesi možda i nisu bili posljedica individualnih kapaciteta i popularnosti među glasačima već su bili direktno vezani za stranačku pripadnost

Protekli mandat u mnogome je obilježen političkim transferima, prelascima zvaničnika iz jedne u drugu stranku, napuštanjima matičnih stranaka ili izbacivanjem iz njih te osnivanjem novih. Naročito je prometno bilo u Stranci demokratske akcije (SDA) i Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), koje su iz različitih razloga ostale bez niza članova koji su kasnije sreću potražili u drugim strankama ili su osnivali nove.

Većina onih koji su u proteklom mandatu mijenjali stranačke dresove testirali su svoju popularnost na Općim izborima. I većina je spoznala da njihovi raniji uspjesi možda i nisu bili posljedica individualnih kapaciteta i popularnosti među glasačima već su bili direktno vezani za stranačku pripadnost.

U aprilu 2017. godine je Senad Šepić izbačen iz SDA, a njegovi kritički osvrti na račun rukovodstva te stranke u to su vrijeme punili medijske stupce, priuštivši Šepiću značajnu pažnju javnosti. Tu je pažnju on interpretirao kao posljedicu vlastite popularnosti pa je donio odluku o osnivanju Nezavisnog bloka i ulasku u utrku za člana Predsjedništva BiH.

Utrku je završio na pretposljednjem mjestu sa samo 29.922 glasa, odnosno pet posto od ukupnog broja glasova koje su osvojili kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Po prvi put od 2002. godine će ostati bez mandata u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti.

Pored Šepića, Klub zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH su u paketu napustili Sadik Ahmetović i Salko Sokolović. Obojica su se pridružila Šepiću u Nezavisnom bloku i obojica su 7. oktobra ostali bez mandata.

Ahmetović je bio član SDA od 1990. godine i kao takav je obnašao dužnosti kantonalnog zastupnika, skupštinskog odbornika, entitetskog zastupnika, državnog parlamentarca te državnog ministra sigurnosti. Posljednji mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH osvojio je zahvaljujući poziciji na kompenzacijskoj listi SDA, a u svojoj je izbornoj jedinici u oktobru 2014. osvojio 6.374 glasa.

Četiri godine kasnije je na prostoru cijelog entiteta, a ne samo jedne izborne jedinice, kao kandidat Nezavisnog bloka za potpredsjednika RS-a osvojio tek 3.266 glasova, šest puta manje od njegovog nekadašnjeg stranačkog kolege Ramiza Salkića. Po prvi put u posljednje tri decenije će tako ostati bez pozicije u institucijama vlasti.

Salko Sakolović je prije četiri godine kao nosilac liste SDA za Parlamentarnu skupštinu BiH osvojio 8.540 glasova, što mu je osiguralo direktan mandat. Sedmog oktobra se ponovo našao na čelu liste za Parlamentarnu skupštinu BiH, ali ovaj put se radilo o listi Nezavisnog bloka. Osvojio je 903 glasa, niti izbliza dovoljno za mandat.

Pokret demokratske akcije (PDA), stranka koju su osnovali isključeni članovi SDA u Tuzlanskom kantonu, nije ostvarila katastrofalne rezultate poput Nezavisnog bloka. U Parlamentarnoj skupštini BiH će imati jednog, a u Parlamentu FBiH četiri zastupnika. Međutim, četiri ruke u Parlamentu FBiH ne pružaju toj stranci garanciju da će predstavljati prevagu u formiranju entitetske vlasti, te na taj način eventualno zadržati kontrolu nad RMU Banovići, iz kojeg predsjednik PDA Mirsad Kukić crpi moć. Budućnost te stranke, a samim tim i njenih zvaničnika, direktno je uslovljena kontrolom nad tim rudnikom.

Elmedin Konaković i Elvedin Okerić osigurali su novi mandat u Skupštini Kantona Sarajevo, nakon što su prethodno izbačeni iz SDA te nakon što su osnovali stranku Narod i pravda. Manje sreće je imao Kemal Ademović, koji nije uspio osvojiti dovoljan broj glasova za Parlamentarnu skupštinu BiH.

Početkom još uvijek aktuelnog mandata je ispisnicu iz SDS-a uzeo Nenad Stevandić, koji je izabran u Narodnu skupštinu RS-a upravo sa liste te stranke. Osnovao je Ujedinjenu Srpsku, a mandat je proveo plešući po muzici Milorada Dodika. To mu je osiguralo prvo mjesto na kompenzacijskoj listi SNSD-a, a na osnovu toga i mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH.

I Ognjen Tadić, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, je u proteklom mandatu napustio SDS. Osnovao je Narodnu stranku, koju je kasnije pripojio DNS-u, koalicionom partneru SNSD-a. Svoju popularnost nije izmjerio učešćem na Općim izborima. Za pojavljivanje na izbornim listićima nije bio zainteresiran ni državni zastupnik Borislav Bojić, koji je u martu ove godine napustio SDS, a zatim se priključio DNS-u. SDS-ov dres je DNS-ovim zamijenio i državni zastupnik Đorđo Krčmar, a ni on se nije našao među kandidatima za Opće izbore.

Za vjerovat je da su svi navedeni bivši SDS-ovi parlamentarci očekivali pozicije u izvršnoj vlasti na osnovu učešća DNS-a u vladajućoj koaliciji. Međutim, najnoviji razvoj situacije sugerira da bi ta stranka ipak mogla ostati bez mjesta u vladajućoj koaliciji i to zahvaljujući novoj grupi istaknutih SDS-ovih zvaničnika čiju je "naklonost prodobio" Milorad Dodik. To bi u praksi značilo da Tadić, Bojić i Krčmar ostaju bez pozicija u institucijama vlasti.

Mijenjanje stranačkih dresova ili pokretanje vlastitih političkih projekata nakon izlaska iz matične stranke nerijetko se, pokazala je praksa, pokazuje kao loš politički potez. Nekima se kao takav pokaže već nakon prvih izbora, a drugima je za suočavanje sa realnošću potreban nešto duži vremenski period.

Izvor:   Faktor

Vezani članci

Iz kategorije