Zvaničnu "dijagnozu" Konakovićevog djelovanja utvrdilo je Tužilaštvo KS, koje je odlučilo obustaviti istragu koja se vodila protiv smijenjenog predsjedavajućeg Skupštine KS u predmetu "Pečat" jer su procijenili da nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni "imao svijest o protivpravnosti djela".

VEZANI TEKST - Tužilaštvo KS obustavilo istragu protiv Konakovića: Osumnjičeni "nije bio svjestan protivpravnosti djela"?!

Dakle, otuđivanje pečata Skupštine KS jeste krivično djelo, ali Konaković nije bio svjestan te činjenice, pa je amnestiran od odgovornosti?! Prije nego što se posvetimo ovoj odluci kao pravnom presedanu, neophodno je osvrnuti se na procjenu Tužilaštva KS da Konaković nije svjestan pogrešnosti svojih postupaka.

Misao o postojanju profesionalnih političara čije odluke određuju živote građana, a čije su spoznajne mogućnosti nedovoljne da nakon više od decenije u institucijama vlasti savladaju osnovne zakone i propise, te da čak nisu ni svjesni raskoraka između svojih odluka i tih propisa, je zastrašujuća. Uplašila je, čini se, ta misao i samog Konakovića, pa je odlučio demantirati Tužilaštvo tvrdnjom da je ipak znao šta radi.

- Ispravno sam, dakle, postupio jer sam pečat zaštitio od mogućih zloupotreba. Da nisam, posljedice bi bile nesagledive. Zakon o pečatu KS je jasan i znao sam, naravno, šta radim – napisao je Konaković na društvenim mrežama.

Iako je i sam prvobitno osjetio potrebu da istakne kako je "znao šta radi", Konaković se zatim obrušio ne glasnogovornicu Tužilaštva KS Azru Bavčić zato što je u kasnijoj izjavi za medije prenijela obrazloženje te institucije prema kojem je upravo "neznanje šta radi" spasilo šefa NiP-a od krivične odgovornosti.

Osim što je javnost dobila crno na bijelo potvrdu da Konaković ne zna šta radi, Tužilaštvo KS je ovim činom obogatilo procese vođenja krivičnog postupka nametanjem "nepostojanja svijesti o protivpravnosti djela" kao elementa kojim se osumnjičeni amnestira od kršenja zakona, a koji kao takav nije poznat niti jednoj pravnoj doktrini na svijetu. Molitva "oprosti im, Oče, ne znaju šta rade" možda može pomoći grješnicima na Sudnjem danu, ali ne i u ovozemaljskim pravosudnim postupcima. Osim ako ste se uspjeli izboriti za naklonost pravosuđa.

Elmedin Konaković se, prema svemu sudeći, uspio izboriti za tu naklonost. Nije poznato u kojoj mjeri mu je u tome pomoglo imenovanje Admira Katice, šefa Kabineta predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milana Tegeltije, za ministra unutrašnjih poslova KS, ali može doprinijeti pojašnjavanju privilegiranog statusa kojeg šef NiP-a, očigledno, ima u Tužilaštvu KS.

VEZANI TEKST - Bivši NiP-ov ministar Admir Katica vratio se da radi kod Milana Tegeltije

Tim Tužilaštvom rukovodi Sabina Sarajlija, koju je prvi čovjek bh. pravosuđa Milan Tegeltija, prema vlastitom priznanju kojeg je dao u razgovoru za Žurnal, favorizirao i prije raspisivanja konkursa za tu poziciju. Sarajlija je izabrana za glavnu tužiteljicu, Konakovićev saradnik Katica je ponovo Tegeltijina "desna ruka", a predmeti koji se odnose na šefa NiP-a se i dalje kisele u ladicama Tužilaštva KS. Ili se iz ladice premještaju u kantu za smeće jer osumnjičeni "nije imao svijest o protivpravnosti djela".

Konaković dodaje da mu nije presudilo to što nije znao šta radi već što je "postupio u skladu sa članom 15. Zakona o pečatu KS", te što je "kao rukovodilac organa zaštitio pečat od zloupotrebe". I da je ta tvrdnja tačna, ona zapravo još jednom potvrđuje njegov "privilegiran status" u Tužilaštvu KS, s obzirom na to da se prije otuđivanja pečata povukao sa mjesta predsjedavajućeg Skupštine KS, te nije bio "rukovodilac organa" i kao takav nije bio amnestiran od odgovornosti za krađu pečata koju je ranije sam priznao.

- Jesu li to ljuti u Tužilaštvu jer nije podignuta optužnica – upit je kojim je Konaković krunisao svoje obraćanje glasačima na društvenim mrežama.

Dakle, šefa NiP-a zanima da li su u Tužilaštvu KS ljuti jer Tužilaštvo KS nije podiglo optužnicu protiv njega?!

Ukoliko u potpunosti zanemarimo činjenicu da je Tužilaštvo KS zažmirilo na Konakovićev slučaj, uvodeći institut nevinosti zbog nepoznavanja propisa kao presedan u pravnoj praksi, vrlo je zanimljiv pristup šefa NiP-a pravosuđu u kontekstu legaliteta političkog djelovanja.

Iako je u javnosti jedan od najglasnijih kritičara pravosudnog sistema u BiH, tvrdeći da tužioci ne smiju donositi odluke bez odobrenja "odozgo", posljednju je odluku Tužilaštva KS predstavio kao ultimativni dokaz ispravnosti svojih postupaka. Odluke pravosudnih institucija su, prema Konakovićevom rezoniranju, podređene interesima političkih elita, osim ukoliko idu njemu u prilog. Tada su ključni dokaz koji ide njemu u prilog.

Postojeći pravosudni sistem u BiH definitivno jeste temelj institucionalizirane prakse kršenja zakona i svih ostalih anomalija koje su prisutne u našem društvu, a evidentno je da blagodati takvog sistema obilato koriste i oni koji se u javnosti nastoje predstaviti kao njegovi najveći protivnici.