Govorio je i o razlozima zbog kojih još nemamo zakon o gasu na nivou države, Federacije BiH, a osvrnuo se i na alternativu ruskom gasu. 

Možete li nam kazati u kakvom je stanju transportni gasovod u Bosni i Hercegovini jer je poznato da je njihov životni vijek nekih 50 godina.

- Ovo je kompleksno pitanje, a vidjeli smo šta se desilo prije neki dan u RS-u. Uporno ukazujemo da je postojeći transportni gasovod star i da u RS-u nije posvećena dovoljna pažnja održavanju. Pucanje gasovoda prije nekoliko dana daje nam za pravo da smo ukazivali u pravcu, u ispravnom pravcu, i tu se opet vraćamo na početak priče, a to je da je to jedini transportni put do Sarajeva. Taj put nije siguran u potpunosti, a istovremeno, ovaj gasovod više ne može niti da radi na projektovanim kapacitetima. Mozemo reći da je gasovod u FBiH i pozlaćen, to ništa ne znači jer nakon incidenta u Šepku gasa nije bilo prema FBiH i morali smo se snalaziti kako god znamo.

U kakvom stanju je gasovod u Federaciji BiH?

- Dionica u FBiH je u boljem stanju, ali i tu dionicu određuje starost gasovoda. Stoga, potreban je novi pravac snabdijevanja, moderan i nov gasovod, ali i puna sanacija postojećeg dobavnog pravca što nas dalje vodi do susjedne zemlje u kojoj je isti taj gasovod star više od 40 godina. Sinergija svih je potrebna, ali prvo nam je potreban novi gasovod i puna sigurnost snabdijevanja.

Možete li nam objasniti zašto na nivou Federacije Bosne i Hercegovine nije donesen zakon o gasu?

- Koliko je poznato BH-Gasu, glavni razlog koji je determinisao postupanja oko ovog zakonskog rješenja je nepostojanje državnog zakona o gasu. Federacija BiH se odlučila da usvoji Uredbu kojom je definisan sektor gasa sa namjerom da se prvo državnim zakonom reguliše šta su nadležnosti države, a onda da se entiteti usklade sa ovim rješenjima. RS je krenuo putem usvajanja entitetskog zakona i kojim je preuzeo ovlasti države, posebno u dijelu ovlasti regulatora. Svaka država u Evropi ima zakon na državnom nivou kojim propisuje nadležnosti i obaveze u gasnom sektoru, a niži nivoi vlasti imaju mogućnost daljnjeg normiranja na bazi prenesenih ovlasti države. Smatramo da je normalan put u zakonskom regulisanju taj da država prvo propiše i definiše šta je njena nadležnost, a onda se svi drugi usklađuju sa tim rješenjima. Regulator sa punim ovlastima, transport gasa, licenciranje, tarifiranje, raspodjela kapaciteta, balansiranje, moraju biti nadležnosti države, a entitetima ostaje daljnje normiranje, i koje nije malo. Treći energetski paket definiše jačanje nacionalnih regulatora i taj segment daje sigurnost svim učesnicima na gasnom tržištu, a put koji je izabrao RS, usvojio je svoj Zakon o gasu, to ne osigurava, što smo i vidjeli kroz godine. Zakoni se moraju usvojiti, ali nadležnosti država treba odrediti, i mislim da je ovo sve vrijeme bila vodilja da federalni zakon sačeka državu. Jer od države je najlakše oduzeti nadležnost, ali to mora onda imati posljedicu jer BiH ima samo jedan pravac snabdijevanja, jednog isporučioca i jedan ulaz prirodnog gasa.

Koje poboljšanje bi donio zakon o gasu?

- Prva i prava poboljšanja donijelo bi usvajanje zakona na državnom nivou i to zakon kojim će država imati ovlasti da reguliše odnose na gasnom tržištu. Transport gasa mora biti javna usluga i to je princip Evrope, a to je pravo pristupa svakom ko želi da se bavi trgovinom gasom. Ponovit ću da se jedini ulaz prirodnog gasa nalazi u RS-u i to determiniše upravo stav iz prethodne rečenice. Federacija BiH mora imati zakon, ali sva dešavanja na gasnom tržištu kreću sa tačke Zvornik i ta tačka mora prvo biti definisana. Daljnja procedura je entitetski zakoni i tu naše učešće neće biti upitno.

Do kada će Bosna i Hercegovina biti potpuno ovisna o samo o jednom izvoru snabdijevanja gasom, a to je ruski gas i jednom transportnom pravcu koji ide kroz Ukrajinu, Mađarsku i Srbiju. Šta je alternativa?

- Alternativa je Južna interkonekcija, to jeste, povezivanje transportnih sistema BiH i Hrvatske. Ovaj pravac osigurava da ne budemo ovisni o jednom trasportnom putu ili jednom izvoru snabdijevanja. Puna diverzifikacija izvora gasa kao i puna sigurnost snabdijevanja se postiže izgradnjom ovog transportnog pravca i to je jos jedan razlog da normiranje mora biti prvo sa državnog nivoa. Svi učesnici moraju imati jednak pristup gasnoj infrastrukturi i gasnom tržištu. Planirano je da se izgradnja Južne interkonekcije okonča 2024. godine i sve snage BH-Gasa su usmjerene u tom pravcu. Trenutno se aktivnosti odvijaju u pravcu dobijanja urbanističke dozvole, razgovora sa transportnom kompanijom Plinacro iz Hrvatske, zaduženom za izgradnju te dionice, pregovora o kreditu...