- Prostor kuće danas je svima dominantni životni topos: prostor u kojem radimo i odmaramo se; prostor intime i sigurno okruženje. Metafizika kuće je u vremenu pandemije predmet svakodnevih promišljanja – u jednom trenutku je ograničenje, a već u drugom je u njoj čitav kosmos. Dok analizira ograničenja i domene ovog najznačajnijeg ljudskog prostora, Merima Ivković jezikom umjetnosti progovara o svim našim nedoumicama, iskušenjima, podsticajima, maštarijama... - istakli su iz Historijskog muzeja BiH.

Organski koncept postavke "Kuća - ograničenje i kosmos" umjetnice Merime Ivković podstiče njene promatrače na propitivanje i rekonstruiranje vlastitog identiteta, te doma kao prostora koji formira naš sentiment i takav nas prati kroz čitav životni kontinuum.

- Njeno delikatno i gotovo opskurno sukobljavanje vanjskog prostora sa našim unutarnjim mislima, instinktivno kontemplentira spokoj u motivima kuće ili doma. Stoga je rad Merime Ivković istinski univerzalan, i kao što se Proustovo djelo "U potrazi za izgubljenim vremenom" smatra biografskim, ali ostavljaja pečat vlastite identifikacije u svakom čitaocu jer u njegovom proznom izražaju prepoznaju i evociraju svoje intimne uspomene, tako se i u ciklusu "Kuća - ograničenje i kosmos", spektar njenih, ponekad jasnih, a povremeno čisto apstraktnih motiva povezuje sa svojim iskonskim, duboko utisnutim sjećanjima i emocionalnim naslijeđem – kazala je Majda Turkić, kustosica izložbe.

Merimina poruka kao da glasi da je dom naše stalno i doboko utisnuto podsjećanje na bitstvo i ono što jesmo.

- U ciklusu "Poetika svjetlosti", naglašena bjelina kao da aludira na iskonsku nevinost i čistoću, mir koji je prisutan u primordijalnom značenju doma. Umjetnica nudi publici ovaj sentiment spokoja koristeći različite tehnike ne bi li taktilizirala nešto što je već iščezlo, a što ju je formiralo. Poput Proustovskog vođenja čitaoca u prošlost Combraya, njegovih ulica, soba svog doma, tako umjetnica želi da ono "iščezlo" vrati u sadašnjost i pokaže da ti detalji nikad ne mogu zapravo nestati jer su utisnuti u nama, definišući nas – istakla je Turkić.

Različiti materijali i eklektičnost ciklusa "Začudni pejzaži" i "Tragom svjetlosti" kao da žele da žive i budu prisutni.

- Njen dogogodišnji rad nije usputna faza, niti obična tema, već motiv kojem se vraća eksperimentirajući sa materijalima, teksturama i metodama, materijalizirajući momente iz prošlosti i vraćajući ih u sadašnjost. Kamen ovdje posjeduje teksturu detalja, a usputne stvari iz doma, poput papira, fotografije, jabuke, novina, detalji koji nas nesvjesno prate i formiraju postaju naši individualni monumenti.  Doima se da svojim dinamičnim i različitim pristupima u ovom ciklusu umjetnica prelazi nivoe svijesti izražavajući multidimenzionalnost naše unutrašnjosti i sa lakoćom nas uvodi u još jednu, potpuno ličnu i samo našu, a opet univerzalno prisutnu istinu. Time akademska umjetnica Merima Ivković ostvaruje svoj cilj, umijeće evociranja utisnutih reljefnih obilježja nas samih – zaključila je Turkić.