Iz rubrike muzika i film: O čemu priča Dragan Čović kada spominje "kalif(at)e"?

Objavljeno: 05.02.18 u 16:09 Autor: N. P.

Neprocjenjivo bi bilo vidjeti izraz lica Josepha Daula, predsjednika Evropske narodne stranke, u trenutku u kojem mu Dragan Čović objašnjava kako Bošnjaci u Bosni i Hercegovini nastoje uspostaviti kalifat, a da za jednog od kalifa namjeravaju ustoličiti nikog drugog do Željka Komšića. Pokušao je, vjerujemo, Daul zamisliti Komšića sa stajlingom Al-Baghdadija, sve sa turbanom na glavi i "rolexom" na ruci, al' ne ide. Zamisliti ga u istom kontekstu sa glumicom Mijom Khalifom ili reperom Wiz Khalifom je izvodljivije, ali slutio je da Čović ne aludira baš na njih.

Mia Khalifa i Wiz Khalifa
Mia Khalifa i Wiz Khalifa

Čak i da je Komšić "prije svega Bošnjak, a onda Hrvat", kako mu je u usta ugurao izjavu Aleksandar Stanković, opet je teza koju u Briselu zagovaraju hrvatski europarlamentarci, vrijeđajući inteligenciju svojih kolega, lišena bilo kakve smislenosti. Ona ne samo da je netačna i besmislena, već je šovinistička, zlonamjerna i poprilično ilustrativna za politiku koju u BiH, uz blagoslov i podršku iz Zagreba, provodi Dragan Čović.

Bošnjaci, tvrdi Čović, žele Komšića na čelu kalifata

Pokušaj diskreditiranja jedne cijele etničke skupine korištenjem postojećih globalnih društvenih stereotipa, začinjenih sa desetak hiljada islamskih radikala i nekoliko hiljada onih koji namjeravaju sirijski rov zamijeniti onim u BiH ili Evropi, zapravo je pokazatelj nemoći iste te politike, koja za pravdanje svojih ciljeva očigledno ne može ponuditi iole racionalan argument. Za definiranje Čovićeve politike i one nasuprot njemu je za Brisel od deklaracije iz Livna mnogo važnija posljednja presuda Haškog tribunala. Uprkos samoimenovanju za nositelje evropskih vrijednosti u BiH, očito je da su u HDZ-u pogrešno protumačili iste. Od vrijednosti koje sa sobom nosi EU, oni su izabrali da budu ono "U".

"U" u EU-vrijednostima danas nalaže oduzimanje svih političkih prava Čovićevim neistomišljenicima unutar hrvatskog nacionalnog korpusa i samo bi na taj način, uvjeravaju javnost, BiH postala moderna i funkcionalna država. Hrvati će postati "jednakopravni" ukoliko se Komšiću, kao personifikaciji HDZ-u suprotne ideologije, oduzme mogućnost izbora u institucije vlasti. Sve osim izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda sa HDZ-ovom članskom iskaznicom je "majorizacija". S obzirom da evropska politička praksa ne poznaje principe za koje se zalaže HDZ, odnosno da je pobijedila te principe još sredinom prošlog stoljeća, ali da ih ne poznaje ni Ustav naše zemlje, plašenje "kalifatizacijom" BiH je jedino preostalo rješenje.

- Predsjedništvo BiH će se sastojati od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, svakog direktno izabranog sa teritorije Federacije, te jednog Srbina direktno izabranog sa teritorija RS-a – glasi Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, poznatiji i kao Ustav BiH.

U kojem dijelu ove ustavne odredbe je prepoznata obaveza izbora Hrvata u Predsjedništvu BiH isključivo glasovima hrvatskih glasača, ili obaveza člana da predstavlja isključivo jedan konstitutivni narod, a pogotovo isključivo jednu političku stranku, ostaje nepoznanica. Bez obzira na nepostojanje čvrstog uporišta, upravo se na ovome zasniva rasprostranjena teza o "nejednakopravnosti Hrvata".

Koliko je javnost u Hrvatskoj dezavuirana kada je u pitanju politički status Hrvata u BiH, pokazuje poznavanje te materije među onima koji bi je ponajbolje trebali znati, a to su mediji. Prije nego što je Aleksandar Stanković u posljednjem izdanju emisije "Nedjeljom u 2" "uskladio izbor članova Predsjedništva sa Ustavom BiH" na način da je sugerirao uskraćivanje prava "prije svega Bošnjaku" Komšiću na kandidiranje i izbor, u januaru je novinarka Nove TV pokušala riješiti pitanje izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH.

- Isto bi tako možda Hrvati rekli da je njima bitno da Hrvat recimo iz nekakvog mjesta gdje nije većinski da bude predstavljen – glasila je konstatacija novinarke na izjavu Bakira Izetbegovića o pogubnosti situacije u kojoj bi Bošnjak iz Livna ili Bošnjak iz Posavine bio onemogućen da zastupa svoje interese u Domu naroda.

Da je njeno interesovanje za tu temu, ili potreba tamošnjih medija o vjerodostojnom informiranju javnosti, sezalo nešto dalje od početne teze o "nejednakopravnosti Hrvata u BiH", otkrila bi da je upravo HDZ-u, sudeći prema njihovom prijedlogu izmjena Izbornog zakona, nebitno da "Hrvat iz nekog mjesta gdje nije većinski zastupljen bude predstavljen". Ne da nije bitno, nego HDZ-ovim prijedlogom nije dozvoljeno Hrvatu iz, primjera radi, Sarajeva ili Bihaća biti izabran u Dom naroda.

Prihvatanje principa koje nameće HDZ bi u praksi zatrpalo pisarnice Evropskog suda za ljudska prava tužbama građane BiH koji bi bili lišeni mogućnosti konzumiranja svojih političkih prava, a BiH bi se miljama udaljila od članstva u EU. Cijena je to koju građani BiH ne trebaju i ne smiju platiti za zadovoljavanje parcijalnih interesa vlasnika HDZ-ovih članskih iskaznica.