Fotografija je snimljena 1993. godine u opkoljenom Sarajevu, u bolnici na Koševu. Beba se zove Maida Zukobašić, i to je bila jedina informacija o njoj, dok njegov prijatelj, Sarajlija Boban Pejičić nije podijelio fotografiju i vijest na svom Facebook profilu.

- Naime 1993. godine je ova bebara rođena. Od svih podataka koje imamo je samo ime. Foto je uslikao ratni fotograf Alessandro Dalla Pozza, koji me zamolio da pokušamo naći ovu bebaru, sad je moguće i djevojka. Ili bilo koga iz ove familije - napisao je Pejičić na Facebooku.

U telefonskom razgovoru za Faktor otkrio je da je uspio stupiti sa Maidinom porodicom od kojih jedan dio živi u Njemačkoj, drugi u Sarajevu, ali...

- Međutim, malo su informacije šture, još nisu konkretne da bih mogao nešto zvanično da objavim. Nejasne su neke stvari. Međutim, u kontaktu sam sa dvije osobe, ali ne bih izlazio sa njihovim imenima dok ne budem imao čvrsti dokaz da je to beba rođena te ratne godine. Želimo da je pronađemo i nadamo se da je živa – ističe Pejičić.

Kako je potraga krenula, mnogi ljudi su se uključili, a čak su uspjeli doći i do italijanskog novinara koji je pisao o Maidi.

- Stupili smo u kontakt s novinarom koji je pisao tekst i on je sada u procesu potrage za njim. Od Alessandra sam jučer dobio informaciju da je našao još nekih ratnih slika. Uradit ćemo sve da dođemo do nje, ako je živa, čemu se nadamo – dodaje Pejičić.

Boban Pejičić

Priča nam da je njegov prijatelj iz Italije pacifista, čovjek koji je protivnik ratova, ali nekako se dešavalo da je uvijek išao u ratove da bilježi te užase. Između ostalog, bio je i u Palestini.

- Nema gdje ga nije bilo. U Sarajevo vrlo često svrati, ne može bez ovog grada, a i bivša žena mu je Sarajka. Prije nekih mjesec, upravo u Sarajevu smo na jednom spontanom druženju započeli priču o potrazi za Maidom. Tada sam mu rekao da ću mu pomoći i evo činim sve što mogu da dođemo do nje. Potegao sam neke privatne veze da vidimo da li slučajno negdje postoji pisani trag. Nekima je vrlo bitno ime majke, kojeg se on ne može sjetiti. Želi da sazna da li je preživjela, ako jeste da zna kako je, da se upoznaju i možda sklope prijateljstvo. Radi sve ovo iz ljudske potrebe jer on nikada nije prestao pomagati Bosni, a u poslijeratnim godinama to čini kroz italijanske humanitarne organizacije. Konkretno, tako je pomagao i izbjeglice u Krajini – dodaje Pejičić.

Govori i da postoji ideja da njegov prijatelj iz Italije priredi izložbu ratnih fotografija iz opkoljenog Sarajeva, o čemu će razgovarati u narednom periodu.

Alessandro Dalla Pozza u ratnom Sarajevu