Vijeće je prihvatilo da se pročita iskaz svjedoka Ahme Gojaka, nastanjenog u Australiji, koji je odbio svjedočiti, navodeći da ga ne zanima suđenje i da je nezadovoljan dosadašnjim iskustvima.

Gojak je predstavnicima Haškog tribunala 1998. ispričao da je u maju 1992. iz Njemačke krenuo da posjeti roditelje u Prijepolje, ali ga je na putu u Srbiji policija ubacila u autobus pun pijanih dobrovoljaca i odvezen je u Višegrad. Naveo je da ga je policija u Višegradu sprovela u Uzamnicu.

Svjedok je tada kazao da je upravnik bio Stojan Zekanović, a od čuvara je naveo Milutina Spasojevića Miću. Rekao je da je izudaran i bio zatvoren u samici.

- U mračnoj sobi, vezan… 105 dana, ni kreveta, ni dušeka, ni deke. Povraćao sam krv - kazao je Gojak.

On je rekao da je zbog bolova vođen u Dom zdravlja, gdje su konstatovali da je progutao kašiku, mada sam ne zna kako.

Gojak je kazao da je poslije prebačen u hangar sa drugim zatvorenicima i da je svakodnevno zlostavljan. Jedne prilike, kako je naveo, pitali su ga zašto nije obrijan, a on im je rekao da nema čime.

- Mićo je počeo da mi čupa dlake… Našao sam komad keramičke pločice, lice mi je bio krvavo. Poslije je Mićo rekao: "Čestitam, uspio si!" - prisjetio se svjedok.

On je rekao da ga je Spasojević jednom pitao zna li šta je "ruski rulet" i izvadio je kolt, zavrtio ga i okinuo prema njemu.

Gojak je kazao da je Mustafa Ćuprija podlegao od batina na njegovim rukama. Rekao je da ima trajne fizičke i psihičke posljedice od boravka u logoru.

Za progon bošnjačkih civila – zatvaranjem, nanošenjem teških tjelesnih i psihičkih povreda, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima optuženi su Milomir Đuričić, u svojstvu upravnika, i Vukadin Spasojević u svojstvu razvodnika straže.

Đuričić je kazao da je u iskazu svjedoka vjerovatno pogrešno navedeno da je u Uzamnicu došao 1992., a ne 1993. Optuženi je naveo da je on tu bio do marta 1993., a da ga je naslijedio Zekanović kojeg svjedok spominje. Spasojevićev branilac Petko Pavlović kazao je da Gojak nije bio u Njemačkoj, kao što navodi, nego u Spužu u zatvoru, odakle je pobjegao nakon što je pojeo kašičicu. Branilac je kazao da Spasojević nikada nije imao kolt.

Tužiteljica Enisa Adrović pročitala je iskaz Mustafe Dragovića, koji je u istrazi naveo da je u Uzamnici bio zatvoren od oktobra 1992. do jeseni 1995. godine. Kazao je da su u logor dolazili drugi i tukli zatvorenike.

- Ja sam nekoliko puta pretučen - naveo je Dragović.

On je ispričao kako ga je Mićo Spasojević jedne prilike tjerao da siluje zatočencu SV-3, ali da je to odbio.

- Prijetio mi je, ošamario me - pročitala je tužiteljica, kao i da je svjedok kazao da je Mićo Spasojević doveo drugu osobu koja je silovala SV-3.

Iskaz je pročitan jer se Dragović nalazi u staračkom domu u Danskoj i narušenog je zdravlja. U pročitanom iskazu iz 2011. konstatovano je da svjedok ima izrazitu govornu manu i da je saslušan u prisustvu supruge. Vijeće je obaviješteno da svjedok zbog toga nije mogao biti saslušan na drugom suđenju prije desetak godina.

Branilac Pavlović je prigovorio na zakonitost iskaza, jer smatra da je svjedok trebao biti ispitan uz tumača.

Tužilaštvu je preostalo da sasluša još svjedokinju SV-2, ali pošto iz Kanade još nisu odgovorili na zamolnicu upućenu u novembru prošle godine, odlučeno je da u nastavku suđenja, 27. juna, Odbrana počne s izvođenjem dokaza.