INTERVJU – Šerif Aljić: Od glume se može živjeti, evo živ sam!

Objavljeno: 25.06.16 u 08:10

Usavršavam monodramu "Odbrana Sokratova“, igram u novoj seriji o kojoj ne mogu govoriti, pa to i neću. Trebao bih na neki način obilježiti 35 godina umjetničkog rada, želja mi je da režiram Čehovljevog „Galeba“, kaže Aljić. Nezaboravna saradnja s Antom Vicanom.

Razgovarala: Almedina BEČIĆ ŠUTA

Dugogodišnji je poznati mostarski pozorišni glumac. U posljednje vrijeme, osim pozorišta, ostavlja upečatljiv trag i na filmskom platnu grada u kojem živi veći dio života, jer Šerif Aljić se srodio s Mostarom. Prvi mostarski film u kojem je zaigrao – „Obrana i zaštita“, reditelja Bobe Jelčića, na Pulskom festivalu proglašen je najboljim i dobio je mnogobrojne nagrade. Dvije godine kasnije i Aljić je u ekipi filma ”Mrtve ribe plivaju na leđima” režisera Kristijana Milića i scenariste Josipa Mlakića. U razgovoru za Faktor govori kako je bilo raditi na ovim filmovima, projektima Narodnog pozorišta Mostar na kojima radi, te životu glumca.

FAKTOR: Zaigrali ste u dva mostarska filma. Koje uloge tumačite i koliko su vam bliske?  

ALJIĆ: Prije dvije godine reditelj iz Zagreba Bobo Jelčić, inače rođeni Čapljinac, uradio je film „Obrana i zaštita“, koji se tematski bavi Mostarom i uglavnom su sve scene i snimane u Mostaru. Neke su zbog praktičnosti terena snimane na drugom mjestu, kao što je npr. scena u groblju na sahrani (dženazi) Đulagi snimana u jednom muslimanskom čapljinskom groblju. U tom filmu  igrao sam Đulaginog brata i za mene je to prvi mostarski film u kome sam igrao. U Milićevom filmu tumačim lik Čimbura. To je jedan od tri Bošnjaka (prvi od njih je Sabahudun, kojeg igra glumac Nermin Omić iz Tuzle, drugi je Memo kojeg igra glumac Alija Aljović iz Sarajeva, koji dolaze na sahranu Hrvatu – profesoru koji je izvršio samoubistvo, igra ga glumac Dragan Despot. Uloga mi je jako bliska jer igram Bošnjaka, a i sam sam to. Zadovoljni smo i ja i Kristijan. Dopuštena nam je sloboda da možemo nešto iz svog iskustva dodati i improvizirati i na taj način ulogu obogatiti i nadograditi. Tu mogućnost sam iskoristio pa je ispalo i bolje nego što sam pretpostavljao i na to sam ponosan.

FAKTOR: Premijera je najavljena na Danima filma Mostar, šta očekujete od filma?

ALJIĆ: Očekujem da će se svidjeti publici i da će na festivalima biti adekvatno vrednovan.

FAKTOR: Aktivni ste i na daskama koje život znače. Na čemu trenutno radite?

ALJIĆ: Igram i dalje predstave koje su na repertoaru Narodnog pozorišta Mostar i usavršavam monodramu „Odbrana Sokratova“. Prije svega, sretan sam da su već devet godina na repertoaru dvije odlične predstave rađene za vrijeme mog direktovanja – “Mostarska djelidba” i “Derviš i smrt”. Igram i u novoj seriji, o kojoj nemam dopuštenje govoriti, pa to i neću. Trebao bih obilježiti i 35 godina umjetničkog rada, želja mi je da režiram Čehovljevog „Galeba“,  toga bi se neko trebao sjetiti…

FAKTOR: Bili ste direktor Narodnog pozorišta Mostar u iznimno teškom periodu od 2003. do 2012. godine. Kako je bilo obavljati tu funkciju?

ALJIĆ: Dva mandata sam bio direktor i šest mjeseci kao v. d. direktora. Prihvatio sam funkciju direktora u vrlo teškom vremenu, kada je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona u rebalansu proračuna 2003. godine Narodnom pozorištu smanjila novac za oko 40 posto. Kasnije se stanje stabiliziralo, tako da smo za vrijeme mog prvog mandata poslovali pozitivno. Novi problemi su nastali kada je Gradsko vijeće grada Mostara donijelo Odluku da nas skine sa proračuna Grada i ponovo vrati na Kantonalno finansiranje. Tada je  ponovo rebalansom proračuna  Kantona ono Gradsko finansiranje od 425.000 godišnje umanjeno za 75 posto, tako da je na 33 uposlenika četiri mjeseca zaredom mjesečno izdvajano između  devet i deset hiljada KM. Što nije niti kao socijalna pomoć. Sve u svemu, dug je u 2012. godini, kada sam vršio primopredaju sa novim direktorom, iznosio ispod 300.000 KM (Uposlenicima su se dugovale četiri plaće, pet toplih obroka i osam mjeseci nije uplaćivan doprinos za radni staž, porezi i zdravstveno osiguranje. U suštini kroz šta se sve prošlo to i nije puno, u odnosu na sadašnje stanje kada se duguje osam plaća i preko 30 toplih obroka…Ipak, u tom razdoblju pozorište je kadrovski ojačano. Nikad nije toliko školovanih bilo od 1970. godine. Na to sam ponosan.

FAKTOR: S kim Vam je bila najbolja saradnja?

ALJIĆ: I umjetnička i privatna bila je sa pokojnim Antom  Vicanom, od momenta kada sam došao u Mostar krajem 1979. godine u predstavi „Ljudi s juga“ Ahmeda Obradovića pa do 1997. u predstavi „Ante i Jozo“, po tekstu i komediji Neila Simona ”Zlatni dječaci”, u najnovijem prijevodu ”Sjajni momci”, koju pripremaju trojica glavnih glumaca iz serije „Lud, zbunjen, normalan – Mustafa Nadarević, Senad Bašić i Moamer Kasumović. Igrao sam ulogu Antinog nećaka, što u novoj režiji igra Moamer Kasumović. Sa Vicanom sam igrao u TV seriji ”Odlikaši” 1976. godine još dok sam bio student, a bio sam s njim u kontaktu i do kraja njegova ovozemaljskog života i u momentima kad mu je prvi put slomljena noga na sceni.

FAKTOR: Može li se živjeti od glume u današnje vrijeme?

ALJIĆ: Od glume se može živjeti (evo, živ sam!) kao i od drugih manje značajnih poslova ali i mora, pogotovo ako se nešto drugo ne zna raditi. Taj posao sam odabrao kada sam poslije Srednje medicinske škole u Doboju birao šta ću studirati. Spremajući se za prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u Rijeci, položio sam i audiciju na glumi pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu i tako ušavši u uži izbor ostao u Sarajevu deset dana na pripremama za drugi krug audicije – odlučujući prijemni ispit. Uspješno sam položio i osigurao stipendiju Kamernog teatra 55, tako da u Rijeku nisam ni išao. Uz glumu sam vanredno studirao i Pedagogiju i psihologiju i stao sam pri kraju treće godine (kad sam otišao u Titograd), zbog velikih profesionalnih obaveza. U Mostaru sam, uz profesionalnu glumu, na tržnici prodavao voće, a  nekoliko godina i konobarisao u Kaffe-teatru (kod Starog mosta), koji je držala moja koleginica i direktorica Narodnog pozorišta. I moj profesor pantomime Michael Boounstra u New Yorku, tamo od glume nije mogao živjeti, nego je egzistenciju osiguravao radeći kao konobar, pa se i ja nisam stidio konobarisanja.

FAKTOR: Vi ste zaslužni i za povratak Festivala „Mostarska liska“

ALJIĆ: Ponosan  sam što sam poslije 13 godina pauze, sa mojim imenovanjem za direktora za nekoliko mjeseci vratio festival komedije “Mostarska liska”. Samo je održan jedan 1991. godine kad je direktor bio Ahmed Obradović pod nazivom Dani komedije. Ja sam u kontinuitetu organizirao osam, od toga pet internacionalnih festivala.

(Faktor.ba)