INTERVJU -Semiha Borovac: Dijaspora pomaže svojoj domovini

Objavljeno: 05.06.16 u 09:14

Ministarstvo za ljudska prava, izbjeglice i raseljena lica priprema dokument „Politika prema dijaspori“ kojim ćemo nastojati poboljšati saradnju, ali tako da saslušamo i njih da kažu šta očekuju od bh. vlasti.

Razgovarao: Almir Šarenkapa

U Sarajevu se u subotu, 4. juna, održao Kongres Svjetskog saveza dijaspore. Radi se o krovnoj organizaciji bh. dijaspore, koja okuplja naše građane iz 23 države svijeta. Predstojeći Kongres će imati i izborni karakter, jer će na njemu biti izabrano novo rukovodstvo Saveza.

Ovaj skup se organizuje u saradnji sa domaćim institucijama, tačnije sa Ministarstvom za ljudska prava, izbjeglice i raseljena lica. Upravo tim povodom razgovarali smo sa ministricom ovog ministarstva Semihom Borovac.

Faktor: Kakva je institucionalna povezanost dijaspore sa BiH?

Borovac: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je od svog početka nastojalo da uspostavi saradnju sa dijasporom. Mi već sada, nakon 2002. godine, kada je ta saradnja zvanično uspostavljena, možemo biti zadovoljni, jer smo nastojali da se uvežemo sa dijasporom i da držimo do svakog čovjeka koji je u dijaspori.

Posebnu saradnju imamo sa Svjetskim savezom dijaspore. Oni su bili prvi koji su se javili i pokazali organiziran oblik saradnje sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice. Pored njih, mi pratimo nove oblike organizovanja naše dijaspore. Oni sada, na osnovu integracije u zemlje prijema, pokazuju različite interese prema BiH, u zavisnosti od toga kojim poslovima se bave, šta rade i sada se više na tom planu okupljaju.

Ono što je bitno je da Ministarstvo za ljudska prava nastoji da veže dijasporu za sebe, da prati njihov rad, da im pomaže u organizaciji sastanaka, da ih dočeka kada dođu u BiH, kada se održavaju kongresi… Održavamo stalne veze u toku cijele godine. Sve njihove manifestacije nastojimo da „pokrijemo“, tako da se ta saradnja ostvaruje po različitim osnovama.

U novije vrijeme naša jasna poruka upućena dijaspori je da želimo da se oni vežu za BiH. Nakon te poruke, koja je otišla iz Ministarstva, mi stalno dobijamo povratne informacije od njih i sve više nastoje, kada dolaze u BiH, da se sastanu sa predstavnicima Ministarstva, iznesu svoja razmišljanja i daju određenu pomoć.

Faktor: Sa kojim još organizacijama sarađujete, osim sa Svjetskim savezom dijaspore?

Borovac: Jako dobru saradnju imamo sa Bosanskohercegovačko-američkom akademijom nauka i umjetnosti, zatim sa organizacijom Edus, sa fondacijom Bosana, koja radi sa marginaliziranom grupacijom djece, nastojeći im pomoći pri zapošljavanju. Oni trenutno finansiraju 45 studenata iz BiH, s ciljem da im osigura i zaposlenje. Imamo i jako dobre primjere saradnje u Švedskoj, Švicarskoj, Češkoj… To su sve udruženja koja rade i sa kojima imamo jako dobru saradnju.

Faktor: Da li se pomoć dijaspore svodi na slanje novca porodici i prijateljima, ili ima i projekata od općeg značaja, poput ulaganja u privredu, infrastrukturu i slično?

Borovac: Činjenica je da još uvijek najveća pomoć dijaspore koja stiže u BiH jeste novčana pomoć koju šalju porodicama i ona se kreće na nivou između dvije i po i tri milijarde maraka godišnje. To su zvanični podaci Centralne banke BiH. Ta pomoć je jako značajna. Zahvaljujući njoj povećan je standard tim porodicama, one ga ulažu u obrazovanje, obnovu njihovih kuća.

Dijaspora je mnogo učinila na obnovi porušenih kuća i povratku porodica koje su ostale ovdje. Ono što je značajno, a što zaboravljamo, je da 75 posto turističkih posjeta u BiH u toku godine su posjete dijaspore. Tom prilikom oni ostave značajna novčana sredstva u BiH.

Dakle, značaj dijaspore se, između ostalog, ogleda i u tom dolasku i promociji turističkih potencijala BiH, jer oni više ne dolaze sami, nego postaju organizatori turističkih grupa koje dolaze u BiH. Na tom planu se dalje razvija ta turistička posjeta ljudi iz zemalja prijema u kojima se nalazi naša dijaspora.

Faktor: Kako domaće institucije mogu animirati dijasporu da ulaže novac u razvoj BiH?

Borovac: Ono što mi sada radimo je da pravimo projekte uz pomoć švicarske vlade, u okviru inicijative „Migracije i razvoj“, koja pokazuje na koji način dijaspora može da pomogne lokalnoj zajednici, odnosno BiH. Naša intencija je da ih stavimo u funkciju razvoja BiH, da ih uvežemo, jer su te mogućnosti svakim danom sve veće.

Na jednom primjeru, na projektu u kojeg je uključeno 10 općina, pomognuto je lokalnim zajednicama da razviju svoje lokalne razvojne projekte u kojima je „ugrađena“ dijaspora. Utvrđene su kontakt osobe za komunikaciju sa dijasporom. Cilj je da se u projekte uključe upravo oni koji su otišli iz tih mjesta.

Tako su i birane općine koje će biti uključene u taj projekat, a to su oni dijelovi koje je dosta stanovnika napustilo u periodu od 1992. do 1996. godine. Oni razvijaju te planove, pokazuju šta tim općinama treba, koje su njihove mogućnosti i resursi, razvijaju se ljudski potencijali u tim općinama, da imaju sposobnost dijaloga sa dijsporom, u smislu pravljenja i nuđenja projekata i druge aktivnosti koje pomažu uvezivanju dijaspore.

Nastojat ćemo raditi i na riješavanju nekih od problema sa kojima se suočavaju naši građani u svijetu. Jedan od takvih je i priznavanje radnog staža ostvarenog u BiH, u zemljama u kojima sada žive.

Faktor: Da li bi u takve projekte trebalo uključiti i druge institucije?

Borovac: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ne može samo da radi ove poslove. Da bi se dijaspora mogla više privući i da bi se razvili programi prema dijaspori i učinili je razvojnim faktorom za BiH, mora se mnogo više institucija uključiti u rad sa dijasporom, prije svega onih iz oblasti poduzetništva i to mora biti multidisciplinaran pristup i tu vidimo veliku šansu da do kraja ove godine sačinimo dokument „Politika prema dijaspori“, koja će opredijeliti BiH, utvrditi naše pravce i ciljeve prema dijaspori.

Tada će i dijaspora dobiti od države jasne poruke šta mi to želimo i šta to oni mogu učiniti. Već smo zamolili predstavnike dijaspore da daju svoj dorinos u izradi ovog dokumenta. To ćemo predati i Svjetskom savezu dijaspore, a već smo to učinili i prema bh. dijaspori u Americi, kako bi i oni dali svoj značajan doprinos.

Očekujemo da se na državnom nivou usvoji ova politika. Tada bi se pokazalo da je ovo što radi Ministarstvo nedovoljno i da se u saradnju sa dijasporom moraju uključiti sve institucije. Ono što je nesporno je da dijaspora ima resurse kojima može pomoći BiH, stručne, profesionalne, finansijske, investicijske i mnoge druge i nesporno je da oni žele pomoći. To se osjeti u svim kontaktima.

Faktor: Da li su zabilježene investicije dijaspore u BiH?

Borovac: Do sada su zabilježene brojne investicije naših ljudi iz dijaspore, ali se one vode kao strana ulaganja, tako da ne možemo govoriti o konkretnim podacima o ulaganju dijaspore. Međutim, postoji značajan broj firmi u BiH koje vode predstavnici dijaspore, a radi se o razvojnim firmama, o malim i srednjim preduzećima.

Oni već imaju obrt kapitala i do 10 miliona maraka godišnje, zapošljavaju značajan broj radnika, tako da oni već sada pomažu BiH kroz individualne aktivnosti pojedinaca. Da bi to postalo masovnije i organizovanije trebaju nam dokumenti, treba nam jasna opredijeljenost države. Mislim da sada, na neki način, postoji obostrana šansa i za BiH i za dijasporu da pokažu spremnost da zajedno radimo s ciljem ekonomskog razvoja BiH.

Faktor: U kontaktima sa dijasporom, šta su Vam poručili, šta oni očekuju od vlasti u BiH, da bi saradnja postala efikasnija?

Borovac: Prvi korak je da ih saslušamo i razumijemo šta oni to žele. Osnovna njihova želja je da im se omogući da pomognu u razvoju BiH. Njima ovdje treba stvoriti uslove i pružiti šansu za sigurno investiranje, kao što očekuju i svi drugi investitori. Treba shvatiti njihove poruke i stvoriti im uslove da ulažu, a to znači da ovo tržište učinimo primamljivim.

Posebna vrsta ulaganja koje oni nesebično daju je transfer znanja. To je nešto što ne možemo procijeniti koliko to košta. Znamo, recimo, koliko koštaju eksperti, koji budu angažovani u okviru pomoći međunarodne zajednice. Gotovo 70 posto te pomoći ode na transfer znanja kojeg nam pružaju ti eksperti. Transferi znanja kojeg čini dijaspora zaista su neprocjenjivi.

Faktor: Da li nam možete prezentovati neki konkretan primjer transfera znanja kojeg pruža dijaspora?

Borovac: Imali smo primjer u oblasti medicine, gdje smo u organizaciji Bosanskohercegovačko-američkoj akademiji nauka imali oko 1.000 učesnika i 270 poznatih profesora svjetskog glasa, koji su došli da prenesu informacije o inovacijama, o načinima primjene novih tehnologija u SAD-u, Evropi i širom svijeta. Oni su to nesebično prenijeli na naše ljekare, medicinske sestre, odnosno za ljude koji rade u oblasti medicine.

Poseban značaj je bio posećen informacionim tehnologijama i njihovim mogućnostima. To oni sve rade sami, bez pomoći države. Oni sve sami organizuju, sami dovedu polaznike takvih predavanja. Mi se moramo potruditi da im stvorimo uslove da ta pomoć bude veća i efikasnija.

Želim reći da Ministarstvo s tim ciljem otvara budžetsku stavku pomoću koje finansiramo organizacije koje sarađuju sa dijasporom. Na taj način želimo da pomognemo u razvoju saradnje sa dijasporom. Želimo da značajan dio budžeta ovog ministarstva usmjerimo prema tim organizacijama s ciljem razvoja saradnje sa dijasporom.

Faktor: Kako je naša dijaspora integrisana u društvo u zemljama u kojima sada žive?

Borovac: Oni su jako dobro integrisani u zemljama prijema i dobro su prihvaćeni od vlasti tih zemalja. Nedavno sam boravila u Italiji, gdje sam se uvjerila koliko poštovanje imaju prema našim građanima koji žive u toj zemlji i koji rade i za italijansko drušvo, ali žele pomoći i BiH.

U svim takvim situacijama, zemlje prijema gledaju da na bilateralnoj osnovi sa BiH razvijaju te odnose. Ono što ilustruje takav odnos je da vlasti u tim zemljama, od lokalnih do državnih, prisustvuju manifestacijama koje organizuju naši ljudi, dajući na taj način značaj i podršku onome što naša dijaspora čini za ta društva.

Primjera radi, kada je naša dijaspora u Italiji organizovala prvenstvo u fudbalu, utakmicama su prisustvovali ne samo lokalni zvaničnici u gradovima u kojima su organizovane utakmice, nego i predstavnici državnih vlasti.

Zemlje u kojima žive naši ljudi ne doživljavaju našu dijasporu kao migrante, nego kao cijenjene pripadnike društva, jer naša dijaspora, po dolasku u te zemlje je nastojala da se uklopi, da se zaposli, da se uključi u lokalne projekte, koji doprinose razvoju zajednice, stekavši na taj način ugled u zemlji u koji su došli.

Faktor: Šta očekujete od Kongresa Svjetskog saveza dijaspore koji će se održati u Sarajevu?

Borovac: Prije svega, to će biti prilika da čujemo poruke tih ljudi, kako dijaspore u cjelini, tako i specifične želje predstavnika pojedinih zemalja. Na ovom kongresu će biti predstavnici dijaspore iz svih država širom svijeta u kojima djeluje Svjetski savez dijaspore.

Osim toga, ovo će biti prilika i da im detaljno predstavimo ono što mi namjeravamo učiniti kako bi ojačali saradnju sa dijasporom. Predstavit ćemo im dosadašnji tok izrade politike prema dijaspori i zatražiti od njih da daju svoje sugestije, kako bi taj veoma značajan dokument što više prilagodili njihovim željama i potrebama, te na taj način još više unaprijedili saradnju i omogućili im da daju doprinos razvoju BiH, što oni svakako žele da učine.

S tim ciljem unaprijedili smo i naše učešće u organizovanju Kongresa. Prethodnih godina smo učestvovali u troškovima njihovog prevoza do Sarajeva, a ovaj put smo otišli i korak dalje osiguravši im prostor, odnosno salu za održavanje ovog veoma značajnog skupa, kao i sve ostale prateće usluge pottrebne da Kongres bude što bolje organizovan.

Faktor: Kakva će biti Vaša poruka predstavnicima Svjetskog saveza dijaspore, odnosno učesnicima Kongresa?

Borovac: Ovo će biti prilika da im poručimo da smo spremni unaprijediti saradnju sa dijasporom, da oni pripadaju ovoj zemlji. Želimo im poručiti da u institucijama u BiH, a prije svega u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, imaju partnera za unapređenje saradnje i da smo spremni saslušati ih i razumjeti njihove želje i potrebe.

Faktor: Koliko računa se vodi o drugoj, a sada već i trećoj generaciji naše dijaspore, dakle o djeci koja su rođena u zemljama u koje su se naši ljudi odselili iz BiH?

Borovac: Ta briga se najbolje ogleda kroz postojanje dopunskih škola, u kojima se nastava odvija na maternjem jeziku. Primjera radi, samo u Njemačkoj postoji 49 dopunskih škola. Upravo je očuvanje maternjeg jezika nešto do čega je posebno stalo našoj dijaspori.

Međutim, problem je što bi BiH, prema postojećem sporazumu trebala osigurati nastavnike i udžbenike za dopunske škole. Nažalost, do sada nismo bili u mogućnosti da ispunimo ovaj naš zadatak.

Iz Svjetskog saveza dijaspore upozoravaju da zbog toga prijeti opasnost da naša djeca, jer radi se o našoj djeci, izgube svaku povezanost sa maternjim jezicima i da ih zaborave. To ni u kom slučaju ne smijemo dozvoliti. Zbog toga namjeravamo, mislim na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, zajedno sa ministarstvima civilnih poslova i vanjskih poslova, iznaći najbolja rješenja kako bi našoj djeci u inostranstvu omogućili da pohađaju nastavu na maternjim jezicima.

Ovdje postoji još jedan problem, a to je što se u našoj zemlji ne bavimo kvalitetnom statističkom analizom. Primjera radi, zvanični podaci govore da u svijetu živi oko dva miliona ljudi iz BiH. Međutim, malo je poznat podatak da trenutno samo u Turskoj živi oko pet miliona ljudi koji vuku porijeklo iz BiH, a čiji su se preci počeli naseljavati u Turskoj još nakon Berlinskog kongresa, kada je BiH pripala Austrougarskoj.

Faktor: Da li udruženja bh. dijaspore međusobno sarađuju i kakvi su ti kontakti, odnosno da li su bazirani na nacionalnoj osnovi, ili se radi o višenacionalnim udruženjima?

Borovac: Postoje različiti primjeri. Recimo, Svjetski savez dijaspore okuplja predstavnike svih konstitutivnih naroda i ostalih iz BiH. Čak u svoje rukovodstvo uvrštavaju istaknute pojedince različitih nacionalnosti, kako bi na taj način animirali ljude da se priključe Savezu i ohrabrili ih da se što više međusobno povežu.

Sličan je primjer i Boanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti, koju čine istaknuti intelektualci, eksperti iz različitih oblasti nauke te istaknuti umjetnici. Njih povezuje upravo to njihovo opredjeljenje prema nauci i umjetnosti, tako da je članstvo ove organizacije višenacionalno.

S druge strane, postoje udruženja koja su zasnovana na nacionalnoj osnovi, ali se radi u najvećem broju slučajeva o ljudima koji su BiH napustili davno prije rata. Možemo reći da su, u najvećem broju slučajeva, udruženja koja su formirana u posljednjih dvadesetak godina višenacionalna, dok su ona čiji su članovi otišli iz zemlje mnogo prije rata u BiH zasnovana na nacionalnoj osnovi.

Doduše i u tim udruženjima ima onih koji su BiH napustili zbog rata u našoj zemlji. Tu se radi o ljudima koji su se nakon dolaska u zemlju nastojali povezati sa svojim sunarodnjacima, kako bi olakšali svoj život u novoj sredini.

(Faktor.ba/Foto: Ivan Šebalj)