INTERVJU-Dalida Burzić: Sud nije ažuran, ne prati naš rad, kazne su blage

objavljeno: 21.03.2016. u 21:10

Meni je jasno da neažurnost Suda nema pravnih posljedica i da zbog toga neće biti ukinuta nijedna sudska odluka, ali se istovremeno pitam da li je to jedini zadatak Suda.

Razgovarala Emza Fazlić

Dalida Burzić, glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu za nešto više od godinu na čelu ove pravosudne institucije pokrenula je pravu lavinu u pravosudnom sistemu, prije svega skidanjem prašine sa predmeta koji su godine proveli u ladicama ovoga tužilaštva.

Tužiteljica Burzić vrlo otvoreno za Faktor govori o stalnoj borbi tužilaca za njihove odluke sa nadležnim sudovima, slučajevima koji su uznemirili javnost i pokrenuli male revolucije u društvu, kaznenoj politici, ali i problemima sa kojima se njeni tužioci svakodnevno susreću.

FAKTOR: Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu često šalje urgencije Kantonalnom sudu u Sarajevu kako bi ih napomenuli da zapravo rade svoj posao, kao što je to bio slučaj u predmetu Bosnalijek u kojemu je zakazivanje ročišta za izjašnjenje o krivnji kasnilo više od dva mjeseca. Da li Sud prati rad Tužilaštva?

BURZIĆ: Mi smo primijetili da Kantonalni sud u Sarajevu nije ažuran u mjeri u kojoj bi morao biti. U razloge neću ulaziti, jer se time treba baviti predsjednik Suda i predsjednik krivičnog odjeljenja. Međutim, očigledno je da su na ovom sudu nastupili određeni problemi koji ne bi smjeli utjecati na efikasno procesuiranje optuženih i osumnjičenih za krivična djela. Tako smo mi krenuli otvoreno sa urgencijama smatrajući kako trebamo otvoreno djelovati sa ciljem zaštite javnog interesa, a javni interes bi morao biti brzo i efikasno procesuiranje. Iznenadilo me opravdanje suda u ovim slučajevima, a kada je sud naveo da se ne može zakazati glavni pretres dok se pravosnažno ne odluči o pritvoru. To nije tačno, jer je predmet mjera koja obezbjeđuje prisustvo osumnjičenog na sudu, a vođenje krivičnog postupka je nešto sasvim drugo. I ovaj izgovor suda potvrđuje da se oni trebaju organizovati i postupati u skladu sa ZKP FBiH, tako da odluke o pritvoru imaju svoju sudbinu, a krivični postupak svoju. Meni je jasno da neažurnost suda nema pravnih posljedica i da zbog toga neće biti ukinuta nijedna sudska odluka, ali se istovremeno pitam da li je to jedini zadatak suda ili je njegov zadatak da isto tako vodi računa o javnom interesu i o interesu procesuiranih osoba sa ciljem donošenja što brže odluke.

FAKTOR: Misteriozna smrt Dženana Memića koja se sada istražuje kao ubistvo po nepoznatom počiniocu također je uznemirila javnost. U medijima se pojavio veliki broj špekulacija koje se za sada nisu pokazale tačnim. Da li ima napretka kada je u pitanju rasvjetljavanje ovoga slučaja?

BURZIĆ: Na tom predmetu se veoma ozbiljno radi i najmanje jednom sedmično održavaju sastanci timova koji rade na ovom slučaju. Nema zainteresovanije institucije u Kantonu Sarajevo koja želi da taj slučaj riješi više od nas. Ali samo uz dokaze. Solidni trag koji bi nas doveo do osumnjičenog za sada ne postoji. Kada je u pitanju saslušanje Alise Mutap neke stvari nisu smjele doći u medije, jer mogu naškoditi istrazi. Naime, ne mora značiti da se bez njenog svjedočenja ne može riješiti ubistvo, iako je ona bila prisutna u momentu u kojem je Dženan zadobio kobnu povredu.

FAKTOR: Roditelji preminulog Memića imali su primjedbi na rad vašeg tužioca.

BURZIĆ: Tužioci nisu policajci i mi nismo osposobljeni da operativno radimo stvari na terenu. Na kraju uviđaj obavlja policija i njihove OSL, a tužilac to samo nadzire. Krivično djelo po nepoznatom izvršiocu ne može se stavljati na teret tužiocima. Tužilac nadzire istragu, traži naredbe od suda, izdaje naredbe, a kako bi ozakonio dokaze itd… Da će tužilaštvo biti odgovorno zašto nije pronađen osumnjičeni u najmanju ruku nije korektno, to bi se pitanje trebalo postaviti komesaru i načelniku krim-policije MUP-a KS. Pritužbe Memićevog oca nisu opravdane kada je u pitanju rad tužioca, ali pridajem sve to roditeljskom bolu.

FAKTOR Ubistvo Adnana Salčina, sina Ramiza Salčina još uvijek nije rasvijetljeno. Da li na njemu još uvijek radi SIPA?

BURZIĆ: Da, i tu istragu je najprije radio MUP KS pa je onda slučaj preuzela SIPA, koja radi pod nadzorom ovoga tužilaštva. Međutim, novih pomaka u istrazi nema. Teško je rasvijetliti neko ubistvo ukoliko ono nije riješeno u samome početku. Tu je vrijeme najveći neprijatelj. Ali, i dalje se radi.

FAKTOR: Pucnjave u Sarajevu i obračuni između kriminalaca na javnim mjestima kao što je ulica Ferhadija u samom centru grada postali su svakodnevnica. Očigledno je na ulicama previše oružja, može li Tužilaštvo to promijeniti, odnosno utjecati na neki način na pooštravanje kazni za nedozvoljeno držanje oružja?

BURZIĆ: Za nedozvoljeno držanje oružja se rijetko izriče zatvorska kazna. I ja kao tužilac nisam za izricanje zatvorske kazne ako se nekome desi prvi put da ima oružje bez dozvole. Međutim, ukoliko se to ponovi, sankcija mora biti strožija. Obično se za nedozvoljeno držanje oružja dobije uslovna kazna od šest mjeseci sa rokom kušnje od godinu. Veće kazne se dobivaju samo ukoliko se uz to krivično djelo nekom sudi i za još neko drugo krivično djelo. Kaznenu politiku sudova u Kantonu Sarajevu, Tužilaštvo svojim žalbama pokušava promijeniti. Mislimo da se na taj način može postići veliki efekat kod prevencije ovih krivičnih djela. Isto kao što je i slučaj sa saobraćajnim nesrećama sa smrtnim posljedicama, koje su vrlo česte u Kantonu Sarajevo. Imam osjećaj da sudovi nemaju dovoljno sluha kada su u pitanju poruke koju šalju izrečenim kaznama.

FAKTOR: Tužilaštvo KS u velikim predmetima insistira na mjerama pritvora, ali ne i Tužilaštvo BiH koje je sklonije mjerama zabrane, pa su tako pravosnažno osuđeni Ramo Brkić i Senad Šabić bez smetnje otišli iz BiH. Ko je kriv za bijeg osuđenika iz zemlje?

BURZIĆ: Mi insistiramo na pritvoru kada god za to ima zakonskog osnova, ali sud nas ne prati, iako su ljudi, recimo u predmetu Bosnalijek i Gras, optuženi, a u predmetu Mrkva osumnjičeni za teška krivična djela. Neki imaju državljanstva drugih država, imućni su. Oni su po nama osnovano sumnjivi za teška i brojna krivična djela privrednog kriminala i trebali bi biti u pritvoru, kao i osobe koje su osnovano sumnjive za teška djela općeg kriminala (ubistva, razbojništva i sl.). To što nam se u zadnje vrijeme događa da osuđenici bježe iz zemlje bez ikakvih problema posljedica su, vjerovatno, krivih procjena. Sud ima mehanizme da optuženima prilikom izricanja kazne odmah odredi pritvor. U slučaju Brkića i Šabića, recimo, radi se o krivoj procjeni, jer, kako se čini, u pritvor se šalje samo onaj koji ubije čovjeka. Međutim, činjenica je da sve do odlaska osuđenog u zatvor postoji mogućnost da se ometa krivični postupak i zato mi insistiramo na mjeri pritvora, a sud bi morao to da cijeni. Kada je Semir Rastoder osuđen na pet i po godina zatvora za nesreću u kojoj je poginula Hava Dovadžija nije mu određen pritvor. Mi smo odmah reagovali, jer smatramo da mu je morao biti određen pritvor nakon izricanja presude, ali sa žalbom nismo uspjeli.

FAKTOR: Nakon što ste po dolasku na mjesto glavne tužiteljice skinuli prašinu sa starih predmeta te su u prvi plan izbili slučajevi poput GRAS-a i Bosnalijeka, da li je veliko pospremanje završeno ili možemo očekivati još sličnih predmeta?

BURZIĆ: Pospremanje je tek počelo, teško ide jer svaki predmet što je stariji svega je teže riješiti, a vrijeme je tužiocu najveći neprijatelj. Imate predmeta koji nisu ni dobro zadokumentovani, a sada je nakon njihovog kiseljenja teško doći do novih dokaza. Pored GRAS-a i Bosnalijeka, tu su potvrđene optužnice i u predemetu LOK i Željeznice. Ti predmeti su nam veliki teret i malo nas frustriraju, ali se raditi mora.
FAKTOR: Kako komentarišete odluku Kantonalnog suda u Sarajevu da Roziti Šimić, dojučerašnjoj sudinici Općinskog suda u Sarajevu dodjeli slučaj Bosnalijek, jedan od najsloženijih predmeta na kojemu se radilo godinama?

BURZIĆ: Nije dobro da se takvi predmeti dodjele tek imenovanim sudijama bez iskustva. Kada se započne rad na složenim predmetima, oni se moraju pratiti od početka njihovog dolaska na sud, a kako bi se u skladu sa njihovom složenošću ti predmeti dodijelili najboljim i najiskusnijim sudijama, a ne onima koji su tek stupili na tu funkciju. Naime, nisu svi predmeti isti i jednako zahtijevni. Sud bi o tome morao da vodi računa, kao što je nekada. I u tužilaštvu se rad na kompleksnim i složenim predmetima ne daje početnicima.

(Faktor.ba/Foto: M. Živojević)