open-navfaktor-logo
search
William Stephenson
Inspiracija za Bonda i "otac" influensera: Nevjerovatna priča o čovjeku koji je uvukao SAD u rat
Stephensona je kasnije Fleming označio kao jednu od svojih inspiracija za Bonda
01.09.2019. u 14:06
get url
text
William Stephenson

Napad na grad Berck-sur-Mer u okupiranoj Francuskoj bio je veliki poticaj za moral u mračnim danima 1941. godine. "Skupina padobranaca, naoružana puškama i ručnim bombama, savladala je čuvare aerodroma, preuzela kontrolnu sobu i zarobila okupatore", navodi se u novinskom izvještaju od 18. juna te godine.

Druga grupa, dodaje se u tekstu, napala je kasarnu i zarobila nekoliko njemačkih pilota. U međuvremenu je i treća grupa na aerodromu uništila oko 30 njemačkih aviona. Radilo se o ogromnom uspjehu, brzoj i efikasnoj akciji bez žrtava.

Međutim, nedostajao je jedan ključni detalj u vijesti koja je našla put do Velike Britanije, Australije, Novog Zelanda i Sjedinjenih Država: operacija Berck-sur-Mer bila je potpuna izmišljotina.

 

Svaka slična uvjerljiva, ali ipak lažna informacija nastajala je u njujorškom uredu MI6-a, britanske obavještajne službe, kao dio najveće državne propagandne kampanje koja je ikada vođena. Njen glavni autor, Sir William Stephenson, zaposlio je najveće umove, uključujući ubojitog mladog borbenog pilota Roalda Dahla i budućeg kreatora Jamesa Bonda Ian Fleminga, sa izričitim ciljem promjene mišljenja američke javnosti i uvođenja SAD-a u Drugi svjetski rat.

Inspirirao autora Jamesa Bonda

Stephensona je kasnije Fleming označio kao jednu od svojih inspiracija za Bonda. Zapravo, upravo je Stephensonov poseban recept za gin martini inspirirao čuvenu rečenicu "shaken not stirred", odnosno "promućkan, ne promiješan".

Stephenson je također bio kum oca Henryja Hemminga, autora knjige "Our Man in New York", u kojoj se otkrivaju ovi detalji.

Tek sada, objavljivanjem deklasificiranih britanskih zapisa, moguće je prepoznati puni opseg Stephensonove američke operacije u mjesecima koji su doveli do japanskog napada na Pearl Harbor 7. decembra 1941. godine. U kampanji koja je bila decenijama ispred svog vremena, Stephenson je regrutirao tajnu armiju od 1.000 agenata, analitičara, novinara i kampanjaca kako bi u američke medije neprestano ubacivali lažne vijesti.

Oni su manipulirali anketama kako bi lažno predstavljali javno mnijenje, subvencionirali protestne grupe da bi izašli na ulice, proizveli uvjerljive falsifikate, maltretirali protivnike iz kampanje "America First", koji su tražili da se Sjedinjene Države ne uključuju u rat, pa čak uvjeravali predsjednika Franklina D. Roosevelta da prešutno podrži operacije.

Danas se često zaboravlja da se većina Amerikanaca duboko protivila ulasku u rat. Ubrzo nakon evakuacije iz Dunkirka u junu 1940. godine, anketa je pokazala da se samo osam posto američkih građana željelo usprotiviti Njemačkoj.

Ipak je u roku od 18 mjeseci došlo do velike promjene. Krajem 1941., čak i prije napada na Pearl Harbor, više od dvije trećine Amerikanaca promijenilo je mišljenje i zaključilo da je sada vrijeme da se SAD bore protiv nacista. Stephenson, koji je u New York stigao 21. juna 1940., imao je vitalnu ulogu u ovoj promjeni.

Imao je 43 godine. Odrastao je u siromaštvu u Winnipegu u Kanadi, prije nego što je služio u Prvom svjetskom ratu s Kanadskim ekspedicijskim snagama, a potom i sa Kraljevskim letećim korpusom. Odlikovan je sa više vojnih odličja. Kasnije se skrasio u Londonu, gdje je stekao bogatstvo prodajom radio uređaja.

Djed i baka autora knjige "Our Man in New York" su također bili Kanađani koji su živjeli u Londonu. Stephensona su upoznali 1930-ih i bili su redovni gosti u njegovoj vikendici u Buckinghamshireu. Tamo je u septembru 1938. godine spasio život autorovog tada trogodišnjeg oca tako što ga je izvukao iz bare. Njegovi prijatelji to nisu znali, ali je Stephenson već tada bio uvučen u obavještajni svijet.

Ulazak u špijunski svijet

Njegovi poslovni interesi stvorili su mu mrežu kontakata širom Evrope, a u ratu je pristao da će dijeliti njihove informacije sa MI6-om. Zatim je 1940. godine od njega zatraženo da ode u Ameriku i upozna se sa šefom FBI-a J. Edgarom Hooverom. Stephensonov zadatak bio je da otvori kanal komunikacije sa FBI-om. Kako se ispostavilo, dvojica muškaraca su se tako zbližili da je odlučeno da će Stephenson, koji će kasnije steći nadimak Intrepid, obaviti sve MI6 operacije u SAD-u.

U Westminsteru i Whitehallu postajalo je sve jasnije da je Velika Britanija padom Evrope pod vlast nacista postala ovisnija nego ikad o pošiljkama iz SAD-a. Postojala je i sve veća zabrinutost da bi se bez podrške američkog naroda protok američkih isporuka mogao usporiti ili zaustaviti i da bi to moglo onemogućiti Britaniju da se bori. Morala se pokrenuti kampanja da se ojača "britanska stvar" u Americi.

Krajem aprila, tačnije 23. u mjesecu, 1941. godine je žena šetala sredinom njujorške Osme avenije prema gomili muškaraca. Ona je nosila znak kojim se traži da SAD uđu u rat. Neposredno iza nje išla je gomila istomišljenika, nekoliko hiljada ljudi. Ispred njih, blokirajući im put, bilo je 15.000 pristaša "America Firsta", antiratne organizacije koju je podržao Charles Lindbergh, pionir avijacije koji je bio prva osoba koja je sama letjela preko Atlantika.

Harizmatični Lindbergh upravo je trebao održati jedan od svojih mnogih govora protiv ulaska SAD-a u rat. Njegovo rezoniranje, široko rasprostranjeno u Americi, temeljilo se na izolacionizmu, načelu da SAD treba da se drže van svih stranih ratova, osim ako se ne prošire na Ameriku. Tada je vrlo malo Amerikanaca svoju zemlju doživljavalo kao supersilu. Još manji broj njih je Britaniju doživljavao kao svog prirodnog saveznika.

Međutim, predsjednik Roosevelt je shvatio rizik koji predstavlja Hitler. Znao je da se američka javnost snažno protivi ratu, ali osmišljavao je sve kreativnije načine kako pomoći Britaniji, uključujući program Lend-Lease, u kojem su se saveznici opskrbljivali hranom, ratnim brodovima i drugim oružjem u zamjenu za zakupnine za vojsku i mornaričke baze na savezničkom području.

Ispred centra Menhetna okupila se ogromna gužva. Neki su bili pronacistički krajnje desničarski aktivisti. Ostali su američki prvi izolacionisti. Maloprije spomenutoj demonstrantici su prijetili. Jedan muškarac je potrčao prema njoj i udario je u lice, srušivši je na zemlju. Tada je počelo. Obje strane su se sukobile. Ulica je postala poprište nasilja.

U pozadini se Lindberghov govor emitirao preko zvučnika, ali demonstranti su uradili svoj posao. Izvještaji u novinama sutrašnjeg dana fokusirani su na nasilje, a većina članaka navodi i različite intervencionističke grupe koje su bile uključene u marš te ono što su morali reći o Lindberghu i America Firstu.

Ured za širenje lažnih vijesti

Neki od aktivista koji su tražili uključivanje SAD-a u rat su koristili vrlo sličan jezik, gotovo kao da čitaju s istog pisma. Neki od njih su upravo to i radili.

Stephenson je uputio britanske agente da se infiltriraju među aktiviste, podstičući intervenciju u ratu. Ti su agenti trebali utjecati na te grupe iznutra i potajno ih koordinirati, pa su istovremeno napadali iste ciljeve, uključujući postavljanje nezgodnih pitanja na press konferencijama o Lindberghovim vezama s Berlinom. Agenti bi također osigurali da proratnim aktivistima nikad nije nedostajalo novca.

S novim osjećajem svrhe i vitalnosti, kampanja za pridruživanje ratu je galvanizirana. Do juna 1941. godine, Stephenson je osnovao ured za širenje lažnih, iskrivljenih ili netačnih priča. Njegova tvornica lažnih vijesti bila je toliko velika i toliko zauzeta da je puštao u prosjeku 20 različitih priča dnevno, a registrirao ju je kao legitimnu novinsku agenciju pod imenom "British And Overseas Features". Neke su priče dolazile iz Londona, dok su druge producirane u SAD-u.

U propagandu su bili uključeni izvještaji da sicilijanska mafija pobjeđuje fašiste, da Nijemcima ponestaje ljudi, da je zamjenski morfij uzrokovao hiljade smrti u njemačkoj vojsci i da su nacistički generali špijunirali u ime Sovjeta. Također su koristili maštovitiju metodu širenja poruke koristeći ono što bi se danas nazivalo "influenseri".

Eric Maschwitz, britanski tekstopisac i autor hita "A Nightingale Sang na Berkeley Square", bio je jedan od Stephensonovih službenika. Njegov prvi posao bio je briga o Louisu de Wohlu, mađarskom izbjeglici, britanskom tajnom agentu i astrologu slavnih ličnosti.

Britanske tajne službe imale su "svoje" astrologe širom sveta, uključujući De Wohla. Tokom ljeta 1941. rečeno im je da počnu "predviđati" iznenadnu smrt nacističkog vođe. Znajući da je Hitler opsjednut astrologijom, nadali su se da će ga glasine proganjati. Onima koji su astrologiju shvatili ozbiljno, uključujući milione Amerikanaca, moglo bi pomoći i da se potkopa njihova ideja o nacističkoj nepobjedivosti.

Otprilike u to vrijeme britanski obavještajac po imenu Ian Fleming poslan je u New York kako bi pomogao Stephensonu da uvjeri SAD da stvore vlastitu centraliziranu obavještajnu agenciju. Fleming je Stephensonovu kancelariju u Rockefellerovom centru iskoristio kao lokaciju za svoj prvi roman o Jamesu Bondu "Casino Royale", objavljenom deceniju kasnije.

Poslije je Stephensona opisao kao "jednog od velikih tajnih agenata prošlog rata", čovjeka sa "magnetskom osobnošću" koji je miješao "najmoćnije martinije u Americi". Bili su tako dobri da je Fleming zapisao Stephensonov recept.

Lukave taktike

Vremenom, Stephensonova taktika postala je još lukavija. Odlučio je krivotvoriti pismo majora Eliasa Belmontea, vojnog atašea Bolivije u Berlinu i gorljivog pronaciste, iznoseći plan o nacističkom puču u toj latinoameričkoj zemlji. Za ovaj zadatak se obratio Maschwitzu, koji nije bio samo pisac, već nadareni krivotvoritelj. Maschwitz je pažljivo izmijenio tipke na pisaćoj mašini kako bi proizveo pismo za koje se činilo da je napisano na njemačkoj mašini. Čini se da niko od onih koji su vidjeli dokument, uključujući Roosevelta i Hoovera, nije sumnjao u njegovu autentičnost. Kada je objavljen, američka javnost bila je ogorčena. Prilagođeni pisaći stroj bačen je u rijeku.

Zatim je Maschwitz poslan u Toronto, gdje je osnovao poseban odjel za krivotvorenje i stvorio svoje najveće djelo: nacističku kartu koja pokazuje šta namjeravaju učiniti s Južnom i Srednjom Amerikom, uključujući plan za ukidanje svih religija.

Roosevelt je održao svoj najprovokativniji i najljući govor od početka rata upravo zahvaljujući tim dokumentima. Međutim, da li je zaista vjerovao da su ti dokumenti originalni? Deklasificirani Stephensonovi izvještaji koje je slao nadređenima u Londonu otkrivaju da je "britanske operacije bilo koje važnosti usmjerene protiv izolacionističkih grupa prethodno odobrio predsjednik Roosevelt". Malo je vjerovatno da je Roosevelt smatrao da su ti dokumenti originalni, ali su mu bili potrebni incidenti koji bi mogli natjerati SAD da uđe u rat i bio je spreman učiniti sve što može kako bi se dogodile "prave stvari".

Krajem 1941. Stephenson je koristio jednu posljednju taktiku, vjerojatno efikasniju od bilo koje druge. Angažirao je kompaniju Market Analysts kako bi provjerio javno mišljenje o Amerikancima koji su se pridružili ratu. Potrudili su se da formulacija svakog pitanja usmjeri ispitanika na određene odgovore. Redoslijed postavljanja pitanja bio je važan. Dakle, istraživači su otkrili da je 92 posto njihovog uzorka "podržavalo ulazak Amerike u rat protiv Njemačke".

U međuvremenu, reputacija Lindbergha je ugrožena kao rezultat zloglasnog govora kojeg je održao u Des Moinesu, Iowa, 11. septembra 1941, u kojem je sugerirao da Židovi guraju SAD da uđu u rat koji nije u nacionalnom interesu. Govor je označen kao antisemitski. Amerika je, činilo se, bila napokon spremna.

Uključivanje SAD-a u rat

U 7 sati ujutro 7. decembra 1941. počeo je japanski napad na Pearl Harbor, u kojem je stradalo 2.335 američkih vojnika. Roosevelt je sljedećeg dana objavio rat Japanu, a 11. decembra, Njemačka je objavila rat Americi.

Stephenson je proglašen vitezom na Churchillov zahtjev 1945. godine. Nakon toga naredio je svom osoblju, uključujući pomoćnika atašea Roalda Dahla, da dokumente pretoče u historiju. Njegova priča je 1976. godine ovjekovječena u biografiji "A Man Called Intrepid", koja je prodata u više od dva miliona primjeraka. Knjiga je bila popularna i toliko netačna da ju je njen američki izdavač kasnije ponovo izdao kao djelo fikcije. Stvorila je mitsku figuru, ikonoklastičnog špijuna sa neograničeim moćima.

Možda se čini čudnim da Stephenson nije ostao u MI6-u kada je rat završen, ali nisu sve njegove operacije i tehnike bile službeno odobrene i on je "spalio mostove" s londonskim kolegama. Umjesto da se vrati u Britaniju, dom je stvorio na Bermudama, gdje je živio do 92. godine.

U danima prije svoje smrti 1989. uspio je još jednom manipulirati medijima. U strahu da bi medijski cirkus mogao uslijediti nakon vijesti o njegovoj smrti, dogovorio je da se vijest objavi tri dana poslije kako bi se njegova sahrana mogla održati u miru. Njegove upute su ispoštovane i Sir William Stephenson dobio je tihi ispraćaj kakav je i želio.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.