Utorak, 05.03.2024.
h

IN MEMORIAM – Posljednji intervju profesorice Lamije Hadžiosmanović za STAV: Neoosmanizam ne postoji (FOTO)

Zar pada na pamet nekome u Turskoj da vraća osmansku imperiju? On samo čuva prošlost, čuva baštinu, znanje i misao iz tog vremena. Je li neoosmanizam što književnik Majo Dizdar i ja obilazimo turbeta po Bosni? Je li neoosmanizam što hoću da pokažem Bosni kakav je bio pjesnik Yunus Emre? Šta bi trebalo? Da pognute glave kažemo: „Pa, mi i ne postojimo!“

Bosanskohercegovačka orijentalistkinja i filologinja, doktorica nauka Lamija Hadžiosmanović, umrla je jutros u 85. godini života. Ovu informaciju potvrdio nam je historičar Husnija Kamberović, koji je sa njom surađivao i prijateljevao do posljednjeg dana.

Dženaza će biti obavljena sutra poslije podne namaza u Begovoj džamiji, a ukop će biti obavljen u 14.30 sati na mezarju Bare. Tevhid će biti proučen u isto vrijeme u Alipašinoj džamiji.

Inače, svoj posljednji intervju profesorica Lamija Hadžiosmanović dala je magazinu “Stav”. U znak sjećanja objavljujemo ga i danas…

Razgovarao: Mirza SINANOVIĆ 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Bošnjaci su narod kojem, zato što ne zna reći „dosta“, drugi određuju identitet, upozorava prof. dr. Lamija Hadžiosmanović, orijentalistkinja i filologinja. Tvrdi da Bošnjacima sve uvjetuju historijske okolnosti kojima se ne znaju oduprijeti.

STAV: Koliko je naša historija falsificirana, ako je uporedimo s izvornim dokumentima?

HADŽIOSMANOVIĆ: Historiju uvijek piše režim. Desetljećima smo slušali da je Bosna “tamni vilajet”, a ona je svijetli vilajet. U osmansko je vrijeme u Bosni bilo mnogo naučnika, filozofa, književnika, historičara… O ovome zna samo neko ko se time bavi. Svi mi danas pišemo knjige na osnovu već napisanih knjiga, a koje nisu nastale na osnovu izvornih dokumenata. Ako smo pogriješili, neka mlađi ispravljaju. Niko ništa nije napisao da je savršeno. Znade se ko je savršen, samo Jedan. U svakom slučaju, dokumenti moraju biti osnov za istraživanje pa Bosna neće biti “tamni vilajet”.

STAV: Zašto se danas sve više govori o neoosmanizmu, pogotovo na Zapadu?

HADŽIOSMANOVIĆ: Riječ je o strahu od islama. Neoosmanizam ne postoji. Zar pada na pamet nekome u Turskoj da vraća osmansku imperiju? On samo čuva prošlost, čuva baštinu, znanje i misao iz tog vremena. Jednom riječju, čuva dušu Osmanlija. Je li neoosmanizam što književnik Majo Dizdar i ja obilazimo turbeta po Bosni? Je li neoosmanizam što hoću da pokažem Bosni kakav je bio pjesnik Yunus Emre? Šta bi trebalo? Da pognute glave kažemo: „Pa, mi i ne postojimo!“ Trebamo kazati da nemamo književnosti, da nemamo svog jezika, da nemamo svoje kulture, pa ćemo onda pripadati jednoj od strana, samo da nismo ono što jesmo. A, da bismo bili ono što jesmo, moramo čuvati prošlost bez koje nam nema života.

VH-Lamija- Hadziosmanvic-6

STAV: Veliki afrički pisac Edward Blyden kaže: “Poštujte i volite svoju rasu. Budite svoji kako je to Bog odredio za vas ili vas Bog ne bi takve stvorio. Ne možemo mijenjati Božiji plan. Ako niste svoji, ako izdate svoj identitet, nemate šta više dati ovome svijetu.” Jesu li Bošnjaci narod koji kroz historiju svoj identitet određuju u odnosu na druge narode s kojima žive? Nije li to najteži put?

HADŽIOSMANOVIĆ: Nama drugi određuje identitet, ne određujemo ga mi, samo zato što nismo dovoljno hrabri. Ne znamo reći “dosta”. Mi imamo svoj jezik, književnost, imamo svoju prošlost i svoju sadašnjost. Problem je što mi ne umijemo prezentirati sebe. A izdati sebe nešto je najgore što nam se može dogoditi. Sve nam uvjetuju historijske okolnosti, a mi im se ne znamo oduprijeti.

STAV: Iako ste u devetoj deceniji, posljednjih godina “družite” se s Yunusom Emreom, jednim od najčuvenijih turskih pjesnika. Preveli ste njegovu poeziju. Kako to da do danas u Bosni i Hercegovini nije objavljen prijevod njegovih pjesama?

HADŽIOSMANOVIĆ: Dugo sam u penziji. U ovim poznim godinama nastojim koliko-toliko dati ovoj našoj Bosni. To mi je život i u tome mi je zadovoljstvo. Kao što se rekli, više od godinu, iz dana u dan, drugujem s Yunusom Emreom, velikim turskim pjesnikom iz 13. stoljeća, zajedno s profesorom Džemaludinom Latićem, koji je prepjevao pjesme koje sam prevela. U Bosni je prepjevano samo nekoliko njegovih ilahija koje se uče u tekijama za vrijeme mevluda, bajrāmā, na derviškim zikrovima. U Bosni do sada nije prevođen. Izbor iz divana, u jednoj maloj knjizi, prevela je samo Tadžida Hafiz u Beogradu. Pjesme su pisane na staroturskom, istina, latinicom, što mi je olakšavalo posao, pa ih nisam morala dešifrirati. Yunus Emre prvi je narodni pjesnik. U Turskoj slovi kao jedan od najvećih pjesnika. Upoređuju ga s hazreti Mevlanom, koji je pjevao na perzijskom jeziku.

STAV: Sada kada ste upoznali ovog duhovnjaka i pjesnika o čijem životu ne postoje potpuno pouzdani podaci, a s obzirom na njegovu popularnost u narodu, možete li nam reći o čemu on pjeva?

HADŽIOSMANOVIĆ: On je sufijski pjesnik. Tekije su i kod Bošnjaka bile prve katedre filozofije, književnosti, religije u onom praktičnom smislu. Njegova je glavna tema Apsolutna Istina. On se pjesmama nastoji približiti Svevišnjem. Kod njega nema mnogo alegorija, simbola. Ali ga nije lahko prevoditi, teško je njegovu misao prenijeti na bosanski jezik, jer je slojevita, ne može se razumjeti bez znanja o sufizmu. Mora se znati, bar površno, šta su tarikati, ko su šejhovi, ko derviši, da bi se shvatilo šta je Yunus Emre htio kazati. On traga. Često je nezadovoljan, nesretan, potone u duboku tugu, jer ponekad pomisli da nije dostigao svoj cilj, a to je Uzvišeni Gospodar. Dok sam ga prevodila, njegovi su stihovi djelovali i na moju dušu. Ne mogu se prevoditi bez razmišljanja, nad svakim stihom mora se zastati. Stalno se pitam da li sam ga u prevođenju dobro shvatila, zadržala njegovu misao. Pitam se ponekad da li sam ga izdala.

STAV: Ne čini li ga ljubav prema Bogu još bogatijim u duhovnom smislu, gdje nema krutosti i mržnje? Koliko mu je pomogao duhovnjak Hadži Bektaš Veli?

HADŽIOSMANOVIĆ: Sve njegove pjesme natopljene su ljubavlju, ali to nije ona ovosvjetska. To je ljubav prema Apsolutu. Dakle, pjeva o Bogu, Jedinstvu Bitka, univerzumu, skromnosti, smrti. Uzvišeni je u stvaranju čovjeku razdvojio tijelo od duše, a Emre je okrenut samo duši, da kažemo besmrtnosti, koju je dostigao u narodu kao pjesnik i do današnjih dana. Hadži Bektaš Veli bio je njegov šejh, iako to nije dokazano.

VH-Lamija- Hadziosmanvic-5

STAV: Koliki je broj rukopisa koji sadrže Junusove pjesme u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Orijentalnom institutu, Arhivu Grada Sarajeva?

HADŽIOSMANOVIĆ: U Orijentalnom institutu izgorjelo je sve. I ono što je bilo u Nacionalnoj biblioteci izgorjelo je. Iz Gazi Husrev-begove biblioteke dobila sam tri knjige njegove poezije, štampane na turskom jeziku. Ja sam iz Turske dobila divane Yunusa Emrea koje sam prevodila, a svi su na originalnom, staroturskom jeziku. Prošla sam sve te slatke muke prevođenja.

STAV: Junus je zagovarao ideju upotrebe čistog turskog narodnog jezika, koji je i sam koristio, bez utjecaja arapskog i perzijskog. Njegovi stihovi ispisani su jednostavnim izrazima i frazama. Jesu li njegova poetska, sufijska razmišljanja bila su pojednostavljenja?

HADŽIOSMANOVIĆ: Upravo tako. On je pjesme pisao čistim turskim jezikom. Ovo je jedan od razloga što u Turskoj postoji veliki broj institucija koje nose njegovo ime, da ne govorimo o parkovima, ulicama… Svake se godine ide na njegov mezar, iako se ne zna gdje je tačno ukopan. Istraživači književnosti smatraju da je ukopan u selu Bektaši Vilajet, u blizini Eskişehira. Yunus Emre postao je pjesnik godine Ujedinjenih naroda! Ja sam bila na završnoj svečanosti, bila sam na mezarju, na malom turbetu u tom njegovom selu. A stanovnici sela priredili su nam ugodnu večeru u Domu kulture u koji niko nije mogao ući u obući. I do današnjih dana u Turskoj takva svečanost nije zapamćena.

STAV: Nakon višestoljetne osmanske vladavine u Bosni da li je u dovoljnoj mjeri sistematiziran književni rad Bošnjaka pjesnika na orijentalnim jezicima, od Adnija (s kraja 15. stoljeća) do Arifa Hikmeta (kraj 19. stoljeća)?

HADŽIOSMANOVIĆ: Imate disertaciju Safvet-bega Bašagića Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, rad Mehmeda Handžića Književni rad bosanskohercegovačkih muslimana, zatim Pregled književnog stvaranja bosanskohercegovačkih Muslimana na turskom jeziku, našeg turkologa i prevodioca Fehima Nametka, a tu je i djelo Hazima Šabanovića Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, a da ne zaboravim radove prof. dr. Kerime Filan. Od nekoliko stotina pisaca koji su pisali na orijentalnim jezicima, najviše ih je pisalo na turskom, jeziku administracije vlasti. Naravno, i perzijski jezik u Bosni imao je tradiciju. Poseban značaj u širenju perzijskog jezika imali su derviši mevlevijskog reda, koji su u tekijama citirali i tumačili djelo svog osnivača Dželaludina Rumija. Kraj 18. i početak 19. stoljeća već je doba hroničara, putopisaca, kada se život u zemlji počeo mijenjati, čime je otvoren put ka utjecaju evropskih književnosti. Ipak, mali broj pjesnika nastavio je tradiciju divanske poezije. To je vrijeme reformi Osmanskog carstva. Ja sam zadovoljna sistematizacijom književnosti Bošnjaka u osmanskom periodu, s obzirom na veoma mali broj istraživača.

STAV: Uskoro će izaći i drugo izdanje knjige poezije Mehmeda Mejlije Guranije s Vašim prijevodom?

HADŽIOSMANOVIĆ: Rahmetli profesor Salih Trako, veliki znalac turskog, perzijskog i arapskog jezika, i ja iz više rukopisa i zabilješki izvukli smo pjesme Mehmeda Mejlije Guranije za to prvo izdanje. Do tada je bio poznat kao pjesnik tariha, a mi smo pokazali da je snažniji kao lirski, divanski pjesnik. On je svojim pjesmama obilježio epohu u kojoj je živio. Nažalost, kod nas je malo poznat, nemamo kulturu pamćenja. Prošlo je 300 godina od njegovog rođenja. Danas je njegova kuća urušena, postala je smetljište na dnu Ašikovca. Prvi zadatak svih nas trebao bi biti revitalizacija njegove kuće. S ovim se pjesnikom Bošnjaci moraju ponositi. Ovo drugo izdanje o Mejliji izdati će Dobra knjiga iz Hrasnice.

VH-Lamija- Hadziosmanvic-8

STAV: Uporedo s prijevodom poezije Yunusa Emrea radili ste na knjizi Turbeta u BiH. Pretpostavljam da ste morali obići mnoga zabačena mjesta kako biste došli do ovih kulturno-historijskih spomenika. Kada ćete završiti ovaj projekt?

HADŽIOSMANOVIĆ: Moj vrli i vrijedni suradnik književnik Majo Dizdar i ja išli smo do mnogih sela i zaseoka. Obišli smo i ona najzabačenija mjesta, jednom riječju, mi smo brdodolinili. Gdje god smo čuli da ima turbe ili njegov ostatak, ili je nekada tu bilo, mi smo išli tamo i bilježili. Sva ta turbeta nam govore da je Bosna “velika”, koliko god geografski bila mala. Išli smo do turbeta u svakom godišnjem dobu, osim kada su ono napadali veliki snjegovi. Kako je naš narod dobar, ljudi široki! Nisu nam dali proći a da nas ne zovnu: “Evo, kahva je gotova!” Majo je svaki detalj fotografirao pa makar ostao i obrušeni zidić od turbeta. Najviše me bilo zaboljelo kada sam vidjela neuređeno turbe šejha Juje, “glave” Mostara, koje tada nije bilo revitalizirano. U turbetu je bilo smeće, sve je okolo bilo zapušteno, bio je u ružnoj patini od prašine. Bogu hvala, sada je uređeno turbe šejha Juje, najvećeg filozofa Bosne. Problemi su nam finansijski, od benzina do amortizacije auta, negdje moramo konačiti, u kuću u koju nas pozovu moramo doći s hedijom, negdje se moramo odmoriti. Sve su to troškovi. Ostala nam je još Krajina, ali smo sav novac potrošili. Nadamo se da će nečije srce otvoriti i um proraditi pa će nam pomoći da završimo ovaj projekt.

STAV: Vaša knjiga Bosanski kuhar osvojila je brojne svjetske nagrade. Zašto nije izašlo novo izdanje knjige, s obzirom da je rasprodana na domaćem tržištu?

HADŽIOSMANOVIĆ: Ovu sam temu doživjela kao integralni dio naše baštine i kulture. I kulturom ishrane pokazuje se kultura jednog naroda. Danas se u svijetu otvaraju akademije kulinarstva. Na stranim kanalima 24 sata prikazuje se kuhanje Evrope, Azije, Argentine… A bosanska je kuhinja vrhunska. Moj je Bosanski kuhar u Parizu dobio nagradu za najbolja nacionalna jela na svijetu. Sakupila sam još pedesetak stranih recepata. Možda je ovo vrijeme da razmišljam o drugom izdanju.

(Faktor.ba/STAV br. 21)

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na redakcija@faktor.ba.
Najnovije Najčitanije Na vrh