Čitalačka pismenost definira se kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja ličnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu.
Prema nekim istraživanjima, razvijena čitalačka pismenost povećava vjerovatnost da će neko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.
Postoji šest razina čitalačke pismenosti koje se redovno provjeravaju standardiziranim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.
No do svega toga dijete mora doći postepeno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.
1. Pratite djetetovo čitanje i uočite muči li se s nečim
Čitanje se zasniva na pet faktora: jezično-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizualne percepcije, tečnosti, obogaćivanju vlastitoga rječnika i razumijevanju. Djetetu ćete najviše pomoći tako da uočite s kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.
Primjera radi, ako vidite da dijete bez problema može pročitati priču, letak ili zadatak za domaću zadaću, no ne razumije šta se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredotočite na to.
Mirnim tonom nastojte mu postavljati potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrijepiti to što je reklo te da na koncu pokuša vlastitim rečenicama prepričati pročitano. S vremenom će mu ići sve lakše, no potrebno je strpljenje.
2. Neka čita bilo šta, ne samo knjige
Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih printanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja djeca provode mnogo više vremena na internetu nego prijašnje generacije, posebno kada se uzme u obzir online nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je riječ o printanim materijalima.
Ovaj dio čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i provjeravanja vjerodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobivaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje pa je s djetetom potrebno razgovarati o tome i izvan sati medijske kulture u školama.
Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte iskoristiti svaku priliku za to. Neka dijete čita jelovnik u restoranu, strip...
3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivim
Svaka obrazovna razina sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko se god (neki) učitelji i profesori trudili da djeci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati djeci stvara svojevrsnu odbojnost.
Zato nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige općenito samo s lektirnim naslovima. Povedite ga u knjižaru i dajte mu da samo odabere šta mu se čini zanimljivim.
Ako voli prirodne nauke tu su naslovi poput Kad odrastem, želim biti doktor, Sva čuda svijeta, Ova knjiga misli da si naučnik. Sunce za doručak.
Voli li više knjige u kojima su likovi životinje, tu su Medo i klavir, Olivia, Suli u avanturi i druge.
Izbor je uistinu velik, samo osluškujte djetetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje prijedloge.
4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima
Pisanje je također neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dijete u svakodnevne aktivnosti. Ako trebate po nabavku hrane u trgovinu, diktirajte djetetu popis potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita cijeli popis.
Također mu možete dati zadatak da nekome iz porodice napiše pismo u kojem će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga također naglas pročita prije slanja.
5. Budite uzor
Svi prethodni savjeti uzaludni su ako dijete ne vidi da uistinu aktivno sudjelujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dijete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižaru i stavljate posuđene knjige na svoj noćni ormarić.
S vremenom će njegova znatiželja prevladati pa će htjeti vidjeti šta to čitate i samo će osjećati potrebu za čitanjem.