Petak, 27.11.2020.

Traje 36 godina

Ibrahim Spahić: Sarajevska zima ne podliježe zakonitostima čaršije, a ja sam kao duh Kasper

FOTO: Damir Hodžić

Pod motom "Time for you: Pic Up Art" 7. februara počelo je 36. izdanje Internacionalnog festivala Sarajevska zima, koji će publici bh. prijestolnice do 21. marta ponuditi bogat kulturni, umjetnički i zabavni program.

Festival od ove godine dodjeljuje i specijalne nagrade i to za vrhunska ostvarenja u oblasti književnosti pod imenom "Nagrada Nikola Kovač", iz oblasti pozorišnih umjetnosti pod imenom "Nagrada Tvrtko Kulenović", muzike pod imenom "Nagrada Oskar Danon", vizuelnih umjetnosti pod imenom "Nagrada Azra Begić" i arhitekture pod imenom "Ivan Štraus". Posebno priznanje bit će dodijeljeno i za najbolje medijsko praćenje programa SWF-a pod imenom "Nagrada Čedo Kisić".

Nagrade nose imena ličnosti koje su dale izuzetan doprinos historiji umjetnosti BiH i međunarodnog ugleda Festivala Sarajevska zima.

A za skoro četiri decenije trajanje festivala najzaslužniji je Ibrahim Spahić, njegov direktor i jedan od osnivača. Zanimljivo je gdje pronalazi snagu i inspiraciju za ovu manifestaciju od 1984. do danas.

- Htio bih prije svega reći da sam rođen u Štrosmajerovoj ulici, i da to daje veliku snagu svakome ko razumije šta znači ta ulica snova u djetinjstvu, i kako se ona transformisala i sačuvala svoje ime i svoju formu. S druge strane, to je mjesto koje na nekoliko koraka dijeli Katedralu od Saborne crkve pravoslavne, od Sinagoge ili Ferhadijine i Begove džamije. To je mjesto susretanja. Blizu je i Muzička akademija. Kad imate neki prostor koji je oblikovan poetski, na raskršću između otomanske i austrougarske arhitekture, onda je jedna od osnovnih inspiracija ta poetika Sarajeva. Pravio sam festivale u gimnaziji, tokom studija, zajedno sa umjetničkim akademijama. Kroz cijeli život smo stvarali, i napravili smo poetiku prostora sa građanima Sarajeva inspirisani tim pričama koje su vezane za pojedine kvartove. Festival je izronio iz poetike prostora koja je bila međunarodni događaj, iz njega smo izvukli snagu i energiju, koja traje i dan danas. Festival sam stvarao i sa Tvrtkom Kulenovićem, Azrom Begić, Čedom Kisićem, Ivanom Štrausom, Nikolom Kovačem... Svim ljudima koji su vodili velike galerije - odgovorio je Spahić.

Specifičnost Sarajevske zime je što ne predstavlja samo jednu vrstu umjetnosti, to je multimedijalni festival jedinstven u svijetu. Nekada je trajao od 21. decembra do 21. marta, puna četiri mjeseca, odnosno cijeli zimski period, a sada samo dio, odnosno 43 dana.

- Festival je nastajao u okruženju te jedne kulturne prijestolnice koja se transformisala poslije u olimpijsku prijestolnicu. Nema danas relevantnog umjetnika ili profesora u zemlji ili na svijetu koji nisu sarađivali sa nama. Kada smo pravili prvi konkurs za znak i za plakate, dobili smo jednu izvanrednu stvar. Dobili smo Čedu Kostovića kao simbol pahuljice, koji i dan danas živi. Dobili smo od Ismara Mujezinovića plakat fantastičan i od Akšamije ono čuveno jaje. Nakon toga se iz ta dva plakata i tog simbola razvila čitava jedna kultura plakata u Sarajevu. Jedno vrijeme Sarajevske večeri muzike su bile dio Festivala, kao i MESS ili Baščaršijske noći, zato što je svojom energijom i kvalitetom programa sa evropskim i svjetskim umjetnicima afirmisao domaće. Ovdje nije moto kupimo, nego predstavimo domaće. Kada neko uzme historijat festivala Sarajevska zima, vidjet će da je to jedna jezgra, i da ta pahuljica ima smisla kada god je neki festival bio dio nje - pojasnio je Spahić.

Na Sarajevskoj zimi u proteklih 36 godina gostovali su umjetnici sa svih kontinenata, iz 150 zemalja.

- Kina, Indija, Japan koji već 17 godina učestvuje sa svojom filmskom produkcijom. Dovodili smo ljude i ansamble iz Moskve, Brisela, najznačajnije umjetnike iz nordijskih zemalja... Nismo tipičan festival, ne podliježemo zakonitostima čaršije - ističe Spahić.

Dnevno, tokom festivala, na programu bude i po 20 događaja, na isto toliko lokacija. Na najmanje 33 lokacije festival se održava u gradu. Spahić uspije ispratiti svaki. Kako?

- Vjerujem u umjetnike. To što stignem na sve nisu vještine, to je kao da sam onaj duh Kasper (smijeh). Ovo je moj grad prije svega. Ja volim ljude koji dolaze u Sarajevo. Jako. Volim da je otvoren grad. Ovo je moj grad, ja sam se rodio u ovom gradu. Kao što neko brani Novi Pazar, Tuzlu, Pariz, London, New York, ja tako volim i branim svoj grad. Svi su dobrodošli u Sarajevo, Sarajlije i Sarajke su dobri domaćini, Sarajevo je dobar domaćin. Sarajevo je otvoren grad, tu mu je snaga - potcrtava Spahić.

A da li ima neko ko bi ga mogao naslijediti...

- Ima divnih ljudi koji jedva čekaju da zamijene nekoga. Iris Nikolas (13), talenat svjetski. Ja se na nju oslanjam i oslanjam se na one koji vjeruju u svoj talenat, ne na sujetne, samožive, ogoljele, koji drže do toga samo da bi oni gradili društvenu scenu. Kao što vidite, ja se pojavljujem tamo gdje treba da se promoviraju umjetnici - kaže Spahić.

Otkrio nam je i da od trenutka kada smo 2014. godine prokockali da Sarajevo bude kulturna prijestolnica Evrope, on sa kolegama radi na projektu da bude kulturna prijestolnica svijeta.

- Mi se moramo osloboditi provincijalnog osjećaja. Moramo ujediniti grad i postati još otvoreniji - zaključio je Spahić.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh