Presuda Ustavnog suda FBiH po apelaciji potpredsjednika FBiH Milana Dunovića, kojom su kao neustavne proglašene izmjene Zakona o visini stope zatezne kamate, rezultirala je polemika u javnosti.

Vanjski saradnik Vlade FBiH Zlatko Hurtić ocijenio je kako će povratak zatezne kamate sa 0,2 na 12 posto izazvati veliko opterećenje za budžete FBiH i kantona te da pogoduje isključivo državnim službenicima. Na ove konstatacije, objavljene na Faktoru, odgovorio je Dunović, prije svega iznoseći niz ličnih ocjena na račun Hurtića.

Dunovićevo obraćanje, smatra Hurtić u svome reagiranju koje je dostavio redakciji Faktora, obiluje nizom neistina , a njegovu reakciju na posljednji istup potpredsjednika FBiH u nastavku prenosimo u cijelosti:

- Protivno demokratskim principima, kršeći sve standarde pristojnosti vođenja javnog dijaloga, gospodin Dunović, umjesto argumenata, iznosi niz ličnih uvreda. Pri tome u stilu velikog "demokrate" tvrdi da bih čak trebao krivično odgovarati, vjerovatno zato što sam koristio ustavom zagarantirano pravo na iznošenje mišljenja. I sve bi to možda nekako moglo i proći da se, ironije radi, ne radi o potpredsjedniku FBiH u čijem opisu poslova, između ostalog, stoji zaštita ustavnih prava građana, čime se dotični gospodin uveliko hvali. Gospodin Dunović je ovakvim načinom javnog komuniciranja diskreditirao ugled važne institucije potpredsjednika FBiH, a ne ja, kako on to tvrdi.

Bez obzira na očiglednu povrijeđenost gospodina Dunovića što neko iznosi drugačije mišljenje, i dalje tvrdim (u ličnom svojstvu bez namjere da komentiram presude Ustavnog suda FBiH) da je apelacija protiv izmjena zakona kojim bi se smanjila zatezna kamata nanijela štetu fiskalnoj održivosti FBiH, od čega će najviše korist imati ionako privilegirani državni službenici i druge "budžetlije" (među koje spada i gospodin Dunović), a najveću štetu siromašni slojevi društva i uposleni u privatnom sektoru.

Tako se da zaključiti da će, naprimjer, zahvaljujući ovakvoj "zaštiti radničke klase" uposleni u privatnom sektoru sa svojim bijednim platama i dalje puniti budžete kako bi državni službenici naplaćivali zatezne kamate od 12 posto, radi toga jer im nisu isplaćeni bezobrazno visoki topli obroci, čak u većim iznosima od mjesečnih penzija ili plaća radnika. Siromašni bi i dalje trebali čekati na povećanje mizerne socijalne pomoći, dok državni službenici, između ostalog, ne naplate zatezne kamate. I sve to u situaciji kad su se, za razliku od državnih službenika, drugi uposleni u realnom sektoru, poput rudara, odrekli prava na ove tužbe i zatezne kamate kako bi sačuvali svoje firme. Za gospodina Dunovića to je nešto na što državni službenici imaju pravo, a svi koji drugačije misle "nakaradno rade, savjetuju, i tako dalje …".

Osim toga, gospodin Dunović ide tako daleko da iznosi, po mom mišljenju, nevjerovatne populističke teze po kojima bi, vjerovali ili ne, "privatnici" mogli zaradit na razlici u kamatama ukoliko bi neisplaćene plaće oročili u bankama! Ono što zabrinjava jeste da ovakve konstrukcije dolaze od nekoga ko, sudeći po javno dostupnoj bografiji, nije nikada bio poslodavac u privatnom sektoru niti je tamo radio. Ovim istupima u javnosti se demoniziraju poslovni ljudi, čime se stvara slika da je njihov jedini cilj da na svaki način prevare radnike. Ono što gospodin Dunović očigledno ne poznaje jeste da se sigurnost isplate plaća ne štiti "zateznim kamatama" nego inspekcijama i kaznama. Pored toga, u ovom momentu domaći bankarski sektor ne poznaje instrument kojim bi se u kratkom roku na bilo koju vrstu depozita mogla dodijeliti kamata od tri posto. Pri tome, čini se da gospodinu Dunoviću nije poznata ni osnovna statistika, prema kojoj je broj tužbi radnika u privatnom sektoru protiv poslodavaca zanemarivo mali u odnosu na broj tužbi državnih službenika te da je, samim tim, više nego jasno da će najveću korist od ove vrste "zaštite radničke klase", pod okriljem gospodina Dunovića, imati već ionako privilegirani državni službenici.

Ne bih reagirao na lične uvrede gospodina Dunovića jer to više govori o njemu samom. Prepustit ću da sud o tome kaže posljednju riječ jer ću ga tužiti za klevetu. Kod ocjene rada bilo koga iz javne službe, također se ne bih spuštao na njegov nivo. To bih prepustio glasačima, a posljedni rezultati izbora ne daju za pravo gospodinu Dunoviću da se hvali uspjehom u zaštiti građana i radničke klase. Umjesto toga, pozvao bih gospodina Dunovića da, umjesto blaćenja i uvreda, usvoji civiliziran pristup u vođenju javnog dijaloga, ako ništa radi zaštite ugleda funkcije koju obavlja. Nakon svega, mogu samo zaključiti da me beskrajno raduje tvrdnja gospodina Dunovića "da mi nismo iz istog filma". Nakon uvida u njegovu šturu biografiju (dostupnu javnosti), na primitivne kvalifikacije o nečijoj stručnosti mogu reagirati samo jednim, a to je konstatcijom da tamo gdje sam se ja školovao i radio, gospodin Dunović jedva da bi mogao biti posmatrač.