Danas se navršava 27. godina od pogibije ratnog komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine, heroja odbrane Travnika Mihajla Petrovića. Za sebe je znao reći da je Srbin po rođenju, a Bosanac po opredjeljenju. Za života je postao legenda odbrane srednje Bosne. Svoj život je posvetio borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i vrlo brzo stekao povjerenje saboraca ispred kojih je išao.

Naime, u aprilu 1992. godine jedinica bivše JNA, čiji major je bio Mihajlo Petrović, rođeni Beograđanin, napustila je Travnik. Petrović je odlučio ostati u Travniku i staviti se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani Republike Bosne i Hercegovine. Nije prihvatio ni poziv svoje porodice da dođe u Beograd, ni molbu roditelja. Sa njim u Travniku su ostali i supruga Ana, sin Aleksandar i kćerka Jelena.

Ostat će upamćeno njegovo prvo obraćanje borcima u Travniku 13. aprila 1992. godine

- Dragi moji borci, ja sam major Mihajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solunskom frontu protiv Austro-Ugara, moj otac borio se protiv njemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vrijeme da se i ja borim protiv ovih bradonja s brda. Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku vidjeti posljednjih mjeseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, ali sam postao i srcem i dušom otkako živim ovdje. Ne bojte se, junak umire jednom, kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte samo u živu metu, ko nema oružja, nek' otima od neprijatelja ili neka uzme pušku ako mu saborac pogine. U tami slušajte moj glas, nemamo radioveza, nema motorola... I zapamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog svijeta i njih naoružanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi! - rekao je Petrović.

Nakon žestokih 24-satnih borbi Turbe i Travnik su odbranjeni.

Heroj Mihajo Petrović je poginuo 25. oktobra 1992. godine od eksplozije mine na koti Mlakva, na Vlašiću, a dva dana kasnije hiljade Travničana i njegovih saboraca ispratili su svog majora na posljednji put. Prema njegovoj želji za života sahranjen je pored svojih saboraca na šehidskom mezarju kod Lukačke džamije u centru Travnika.

Na sahrani je bilo hiljade ljudi 

Posthumno su mu dodijeljena najveća ratna priznanja Armije republike Bosne i Hercegovine, "Zlatni ljiljan" i "Zlatni grb sa mačevima".