Učinio je to kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH i stradanje građana Bosne i Hercegovine.

- Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na masovnoj sahrani. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono što sigurno mogu dati - vojnu zaštitu - napisao je 48-godišnji Britanac u oproštajnom pismu.

Graham Bamford nije bio povezan s BiH i njenim građanima. Međutim, slike užasa iz BiH su ga natjerale na žrtvovanje.

U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba, a među njima i tromjesečna beba.

Pismo gradonačelnici

Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine ustanovila je nagradu koja nosi ime Grahama Bamforda a dodjeljuje se za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam. O njegovom djelu i šutnji koja ga je pratila režiser Nenad Puhovski je snimio dokumentarni film koji je u Sarajevu prikazan u programu "Modula memorije".

Institut za istraživanje genocida Kanada uputio je danas otvoreno pismo gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić u kome navode: 

- Poštovana gradonačelnice, zar umirući glas dobrog Britanca, a bosanskog heroja, Grahama Bamforda, koji je u najtežim umirućim mukama rekao: "Moramo pomoći djeci BiH", nije dovoljan razlog da se u Sarajevu podigne spomenik ovom čovjeku - heroju? Nadu u bolju Bosnu i Hercegovinu daje uzvišeni čin Grahama Bamforda. U tom plemenitom činu Britanca se čuva bosanskohercegovački bitak kao izraz neuništivosti bosanskohercegovačke države. 

Iz IGK u pismu još podsjećaju da se Graham Bamford spalio se 29. aprila 1993. godine ispred zgrade Donjeg doma britanskog Parlamenta, da bi svojom žrtvom podsjetio na uništavanje države BiH, da bi podsjetio na agresiju i genocid i ubijanje ljudi, žena i djece pred očima inertnog čovječanstva.

- Njegov ljudski čin saosjećanja s patnjama bosanskih ljudi, žena i djece prevazilazi sve licemjerne predstave o ljudskosti koje nam isporučuje doba bez morala i stida. Umro je u strašnim mukama - naveli su iz IGK.

Kada je Bamford vidio na televiziji snimak spaljenih porodica u Ahmićima pokušao je pozvati vladu svoje države da zaštiti nedužni bosanskohercegovački narod i zaustavi agresiju i genocid. Napisao je 29. aprila 1993. godine u svom oproštajnom pismu:

- Dosta je više stajanja po strani, dosta je ugljenisanih tijela u spaljenim kućama.

Iz IGK ističu da su danas njegove oproštajne riječi još aktulenije, važnije.

Dosta je šutnje

- Dosta je pasivnosti i šutnje prema onima koji pokušavaju i danas uništiti državu BiH. Dosta je te šutnje kako od bosanskohercegovačkih, tako i od svjetskih lidera. Čovječe, Graham Bamford, počivaj u vječnom miru i nikada tvoje ime nećemo prepustiti zaboravu! Graham Bamford zaslužuje respekt građana Bosne i Hercegovine ma gdje bili, jer je darovao svoj život za tu državu, respekt građana svijeta jer je svojim herojskim činom upozorio taj cinični svijet na nepravdu, zlo, nemoral i bestidnost koji njime vladaju. Graham Bamford zaslužuje spomen obilježje u Sarajevu kao opomenu čovjeku i civilizaciji da se više nikada i nikome ne ponovi genocid - naveli su iz IGK.

Pozivaju gradonačelicu Sarajeva i bosanskohercegovačke lidere da učine dodatne napore u smislu izdavanja dozvole za izgradnju spomenika, tamo gdje mu je ustvari i mjesto, u Sarajevu.

- Smatramo da je krajnije vrijeme da se ovim spomenikom zabilježi Grahamova životna žrtva za jednu malu po površini, a veliku po ideju zemlju, Bosnu i Hercegovinu. Taj spomenik treba biti mjesto gdje ćemo se dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati kulturu sjećanja na tog velikog čovjeka, ali i na genocid u BiH - zaključuju iz IGK.