U to se uvjerila i ekipa Faktora koja se sa ocem naše zvijezde povodom razgovora susrela na Vracama u Sarajevu, gdje su brojni mladići na testiranju za prijem u policiju željeli da se uslikaju sa njim.

- Policajci Juku gledaju kao mog sina, a svi ostali kažu jesi li ti Jukin babo – govori na početku razgovora za Faktor Hariz Nurkić.

Kako kaže, uvijek rado dolazi u Sarajevo, a dolazak na Vraca za njega je veoma emotivan.

- Tu sam bio na doškolovavanju prije agresije. Kada je sve počelo 90-tih godina vratio sam se u Živinice, gdje sam i danas u službi. Uskoro će biti i neka penzija, ako bude nafake. Imao sam emboliju oba plućna krila prije tri godine. Teško to iko preživi, ali mi Nurkići smo od čelika i održao sam se nekako. Mora čovjek živjeti sa tim. Na Vraca sam došao da budem podrška Ernadu Redžiću, sinu mog prijatelja, koji također želi pristupiti policiji. Ernadu sam kao neki idol i najmanje što sam mogao je da dođem i podržim ga sa ocem. Treba ljudima pružiti ruku, ne može čovjek sam živjeti – kaže Nurkić.

Hariz ističe da nije nimalo lako biti otac Jusufa Nurkića.

- Obično kažu: Bravo, kod tebe se Jusuf snašao. Ogromna je razlika između "nešto dobiti" i "nešto se snaći". Računam da se neko snašao ako je nešto ukrao, pa mi to zasmeta. Kada je slao donaciju od 125 tona hrane telefon mi nije prestajao zvoniti. Juka je to dao kuhinjama i organizacijama, a ljudi mene zovu da im dam humanitarnu pomoć. Zovu te na kafu onom da posudiš 10.000, onom 20.000 onom 50.000 KM. Oni misle da sam milioner. Pitaju me imam li neku zlatnu karticu, a ja kažem imam neku braon od NLB banke gdje preuzimam platu. Kod nas su ljudi čudni. Imaju glupa pitanja, a najgore mi je kada izmišljaju da ne pričaš sa rođenim sinom. Tada im odgovorim da je istina da se slabo čujemo preko pošte, češće preko banke. Ljudi ne razumiju vrhunske sportiste. Nije ni njima lako kao što se misli. Našeg Juku više društvo ima, nego što ga porodica posjeduje. Mi smo se sa tim složili - kaže Hariz Nurkić.

{$galerijaFotografija}

Već godinama se prepričava legenda o tome kako je Jusuf Nurkić počeo igrati košarku, a njegov otac Hariz Nurkić, koji radi kao policajac u Živinicama, jedan je od aktera te priče. O ovom gorostasu visokom više od 210 centimetara i teškom više od 200 kilograma svojevremeno su pisale i novine, a članak je stigao i do košarkaškog menadžera Enesa Trnovčevića, koji je odlučio da ga potraži.

- Enes je došao do mene preko profesora Kambera koji predaje fizičko vaspitanje. Sve ostalo je historija. Juka je uz veliku pomoć Enesa i trenera preko Slovenije i Hrvatske došao do NBA lige. Da se vratimo na priču i novinski tekst koji je Enesa doveo do mene. U cijelom Tuzlanskom kantonu i šire poznat sam kao čovjek koji nikada nije vrata gu..... zatvorio. Taj incident sa 13 ili 14 huligana desio se krajem 90-tih godina, a o tome su pisale novine. Našao sam se u nezavidnoj situaciji u kojoj nema naprijed ni nazad. Država je tek izašla iz agresije i bila su teška vremena. Sitne kazne, sudstvo obično kasno donosi presude. Bilo je kao na Divljem zapadu, morao si opstati ili nestati. S obzirom da ja držim do sebe, nije mi bio problem desetak huligana. Ako čovjek nema autoritet teško opstaje. Čovjek čim izgubi karakter treba da prestane da živi. Uvijek sam bio od riječi i huliganima sam rekao da neće pored mene proći. Što obećam, to će biti ispunjeno, ali me je teško navesti da obećam. Na njihovu nesreću, oni su me natjerali. Posao službenika policije je posao sa 200 kora. Ako kažnjavaš, kažu vi ste korumpirani. Mogu svakog pogledati u oči što se toga tiče. Sve pokušavam riješiti riječima, a, iskren da budem, nikada nisam bježao ni od mejdana. Nikada nisam koristio uniformu za te stvari i nisam siledžija, ali je bilo dečkića koji hoće da pokažu u društvu da su face, pa onda dobiju što zasluže i pozdravljaju se poslije sa kilometar – kaže otac NBA zvijezde koji je u službi dobio dosta novčanih priznanja, ali i jedan ukor.

Zanimljivo je da i Jukin mlađi brat Kenan izuzetno napreduje u svom košarkaškom razvoju. On će prema svemu sudeći visinom nadmašiti starijeg brata, koji je visok 213 centimetara.

- Sada sa 13 godina nosi broj 47.5, a Juka je u tim godinama oblačio tene broj 45. Kenan je visok 178 centimetara, a težak 69 kilograma. Redovno individualno trenira sa Ozrenom Seleskovićem koji ima velike zasluge i za Jukin uspjeh. Da sam i ja imao uslove, možda bih napravio uspjeh u košarci. Trebao sam da idem u Slobodu, ali je tada mojim roditeljima bilo teško prodati tele da kupe patike i sportsku opremu. Kada imam vremena, istrčim sa Kenom navečer par kilometara. Moram to raditi i zbog embolije - kaže Hariz koji dodaje da je u posljednje vrijeme izgubio par kilograma i trenutno ima 196.

Za kraj razgovora nam je otkrio i po kome je Jusuf dobio ime.

- Kada se Juka rodio majka me zamolila da mu damo ime po rahmetli daidži Jusufu, koji je poginuo u agresiji 1993. godine. Inače, moja djeca su uvijek bila nestašna, živa i hiperaktivna, ali su me uvijek slušala. Uvijek sam ih odgajao da se ne smiju plašiti ničega. Supruga Rusmina je blaža. Juka je uvijek bio vrlo dobar i odličan u osnovnoj školi - govori na kraju Hariz.