Sigurno da je u historiji kluba iz Doline ćupova bilo boljih igrača i napadača, ali popularni Zuban 5. juna 1998. godine, golom protiv vječitog rivala Sarajeva, zauzeo je posebno mjesto među legendama Želje.

On se pobrinuo da upravo ova utakmica između Sarajeva i Željezničara ostane urezana u sjećanje navijača i jednog i drugog tima. Navijači Željezničara od 1998. godine, svakog 5. juna slave "Zubandan".

Podsjetimo, nakon puno bolje igre i inicijative ekipe Sarajeva, u posljednjim sekundama utakmice na Koševu sjajan kontranapad odigrali su igrači Željezničara - Pehlivanović, Šopović i Zubanović koji bježi odbrani Sarajeva, zaobilazi golmana Dedića i precizno šalje loptu u praznu mrežu. Tako je prvu poslijeratnu titulu, pod nadzorom UEFA-e, osvojio tim sa Grbavice.

- Nakon 21 godine, lijepo se prisjetiti utakmice na Koševu. Malo me je sramota da nakon toliko godina stalno dolazim u neki fokus, ali, naravno, čovjeku je drago. Prošle godine smo imali dokumentarni film kojim sam htio da zaokružim cijelu priču. Uradio ga je odlično autor Armin Čolaković, u produkciji Al Jazeere Balkans. Ljudi često pričaju o golu, ali sam htio da im približim pozadinu svega što se dešavalo prije tog gola. Rekao sam da možda neću pričati na temu Zubandan jer se filmom dosta reklo. Možda postanem i dosadan – kaže Hadis Zubanović za Faktor.

Bivši odlični nogometaš, a danas uspješni menadžer, ističe da je lijepo biti dio jedne sjajne priče, kakva je definitivno Željo. Drago mu je i da je njegovim stopama krenuo sin Faris, koji je debitirao za klub sa Grbavice u posljednjoj prvenstvenoj utakmici protiv Tuzla Citya.

- Kao što kažu - za Želju se ne navija, Željo se voli. Drago mi je da taj osjećaj ima i sin Faris. Lijep je to osjećaj. Faris zna šta ga čeka. Koliko je odricanja, patnje, znoja, suza potrebno da bi postao standardan prvotimac. On je tu tek zakoračio, a u profesionalnom nogometnom svijetu potrebno je da se poklopi dosta stvari da bi uspio. Nadam se da će ga zdravlje i sreća poslužiti da postigne dosta u voljenom klubu, a onda dalje, kako bude sudbina. Nikada nisam kod trenera urgirao za njega. Kvalitet mora isplivati kad tad. Ubijeđen sam da će momke koji imaju želju, volju i talenat Bog sigurno nagraditi. Od njega tražim da je maksimalno angažovan i da preuzme odgovornost. Kao roditelj sam veoma realan. Imam osjećaje, ali sam realan za njegovo dobro – nastavlja Hadis.

{$galerijaFotografija}

Njegov nasljednik Faris svjestan je velikog tereta koji mora nositi i, kako kaže, učinit će sve da nastavi porodičnu tradiciju.

- Ja ću se truditi, raditi i pokazati da ne igram zbog prezimena, nego da imam kvalitet za Željezničar. Imao sam sreću u nesreći. Naime, nakon povrede potpisao sam profesionalni ugovor, ubrzo sam se oporavio i nastavio sam sa golovima u juniorima. U zadnjem kolu dobio sam šansu da debitujem. Osjećaj je bio neopisiv. Igrati za klub za koji navijam od rođenja je nešto nevjerovatno. Ambicije su mi vezane za Želju. Nadam se da će se rad i trud isplatiti – kaže Faris, koji priznaje da mu je uz oca nogometni uzor naš kapiten Edin Džeko.

Zanimljivo je da je mjesec juni za Zubanoviće poseban, jer pored Zubandana slave i nekoliko rođendana.

- Farisov rođendan je 12. juna, moja majka Senada je rođena 18.6, a sin Zain Ismail 19.6. Narednih dana bit će dosta razloga za slavlje u našoj porodici - zadovoljan je Hadis te ističe da velike zasluge za njegove sportske i poslovne uspjehe ima porodica, koja mu je bila i ostala velika podrška.

- Porodica i sada puno trpi jer sam stalno na putu. Za ramazan sam samo nekoliko dana bio u Sarajevu. Tako se potrefilo. To je cijena posla kojim se bavim. Dok budem radio kao sada, sa ljubavlju i pažnjom, i dok budem posvećen ovom poslu, bit ću menadžer. Prvi put kada osjetim da mi to predstavlja problem i da nisam sretan, potražit ću nešto drugo – iskren je Zubanović koji posljednjih godina brine o karijerama mnogih bh. nogometaša, među kojima su Edin Višća, Riad Bajić i Amir Hadžiahmetović .